Žbevnica

Žbevnica (1014 m) najzapadniji je hrvatski vrh viši od tisuću metara, smješten u zapadnom dijelu Ćićarije, blizu slovenske granice. Vrh je širok i zaobljen, s prekrasnim pogledom na cijelu Istru. Za vedrog vremena mogu se vidjeti i Alpe. Žbevnica je pokrivena livadama i predstavlja pravi prirodni botanički vrt.

Početak staze nalazi se dva kilometra od mjesta Brest u smjeru Trstenika, gdje postoji proširenje pogodno za parkiranje automobila. Do vrha vodi ugodna i nezahtjevna staza, a uspon traje oko sat vremena.

Za ljubitelje duljih šetnji moguće je napraviti kružni izlet. Više detalja možete pronaći na poveznicama ispod. 

Linkovi na stranice s detaljnim opisom

https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/cicarija-vrh-zbevnica/

https://planinarenje.hr/staze/brest-zbevnica?odrediste=cicarija-vrh-zbevnica

Legende

U Brestu vjeruju da se krsnik, nadnaravni borac protiv zla i zaštitnik mjesta, rodi u bijeloj košuljici. Ta košuljica morala se ušiti djetetu pod kožu ispod pazuha kako bi se spriječilo da je vještice ukradu i rastrgaju. Ako bi vještice uništile košuljicu, krsnik bi ostao bez svojih moći.

Na Ćićariji su duboko ukorijenjene priče o divovima. Prema legendi, na mjestu današnje krševite Ćićarije nekoć su bila mutna jezera, dok u ostatku Istre nije bilo ni rijeka ni vrela. Istrani su zamolili diva orača Dragonju za pomoć. Div je poveo plug i volove te zaorao prvu brazdu od jezera do morske obale, čime je nastala rijeka Dragonja. Sutradan je izorao novu brazdu, nazvanu po njegovoj ženi Mirni. Treća brazda, koja je trebala nositi ime njegove kćeri Drage, postala je mutna i vijugava rijeka Fojba, jer ga je, prema priči, žena pazinskog kapetana uvrijedila.
Oko Motovuna obitavao je legendarni div Veli Jože. Na Učki su hodali divovski hajdi, poput Bradonje i Nogonje, koji su bili manje dobrodušni od Dragonje.

Malik je dobrodušno mitološko biće, koje se bolesnim ljudima ukazivalo u obliku tovarčića. Ljudi bi ga uzjahali, a on bi ih odnio do njihove kuće i potom nestao. S druge strane, orko (poznat i kao manjinjorgo ili mrak) ukazivao bi se u obliku životinje i nosio ljude u zrak, izbacujući ih kilometrima daleko. Iako nije posve zlo biće, orko je poznat po neslanim šalama.

Pastirima su pomagale vile, posebno one poznate kao Uškarice, za koje se vjeruje da su sagradile pulsku Arenu i crkvu Svetog Vida. Na Velom Kusu vile su sušile zlatne cekine na bijelim plahtama. Vile skrivaju svoju moć u čipkastim rupcima.

Svarožići su zla bića nalik žabama, koja su se glasala poput jarića. Pastire su od njih štitile vile i malik.

Na Učki su se skupljale štrige (vještice). Priča s Ćićarije govori o štrigi koja je bacila urok na čovjeka, zbog čega su mu se usta našla na zatiljku. Tek kada je ponizno zamolio za oprost, štriga je razvrgnula urok.

Na Ćićariji su česti vrazi. Jedna priča govori o kovaču koji je u podzemlju naletio na sto vragova dok je spašavao sestru. Lukavstvom je uspio okovati vraga lancima i izbaviti sestru, a vrag i danas jauče iz podzemlja.

Priče o duhovima također su prisutne. Jedna novija legenda vezana je uz tunel Učka, gdje se pojavljuje tajanstvena crna autostoperica. Zahvalila bi vozaču proricanjem sudbine iz dlana, a potom misteriozno nestala.

Legenda o zmijama govori o velikoj i maloj zmiji. Velika zmija bila je čovjekov anđeo čuvar, poslana od Boga da ga štiti od ugriza male otrovne zmije.

Osim ovih bića, spominju se i bura, koju nikako ne treba psovati, sitno biće palček, mora, koja iz ljubavi „gnjete i siše ljude“, te neobična živa bukva.