Vaganski vrh

Vaganski vrh (1757 m) najviši je vrh Velebita. Sam vrh nalikuje travnatoj visoravni. Pogled prema Lici je vrlo lijep, dok je pogled prema moru slabiji zbog visoravni koja zaklanja vidik. No, laganim hodom od oko 20 minuta prema primorskom rubu pruža se spektakularan pogled niz okomite stijene u Veliku Paklenicu – svakako vrijedan truda.

Najkraći prilaz Vaganskom vrhu je s ličke strane. U selu Raduč u koje se nalazi smjerokaz za skretanje prema visoravni Bunovac. Do visoravni Bunovac vodi makadamska cesta. Ovdje počinje staza, a uspon do vrha traje oko 3 sata.
Tradicionalni prilaz vodi iz Nacionalnog parka Paklenica. 
Detaljne upute za ove staze nalaze se na poveznicama ispod.

Pristupi Vaganskom vrhu s procijenjenim vremenom uspona:
•    Ulaz u NP – Velika Paklenica – planinarski dom Paklenica – Struge – Vaganski vrh: 7:30 
•    Ulaz u NP – Velika Paklenica – planinarski dom Paklenica – Babino jezero – Vaganski vrh (Bukova staza): 7:30
•    Ulaz u NP – Velika Paklenica – planinarski dom Paklenica – Vaganski vrh (Lipa staza): 7:30
•    Veliki Vaganac – Veliko Rujno – Struge – Vaganski vrh: 6:00 
•    Bunovac – Vaganski vrh (put s ličke strane): 3:00

Linkovi na stranice s detaljnim opisom

https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/vaganski-vrh/

Legende

Područje južnog Velebita obiluje legendama o mitološkim bićima.
Na Svetom brdu, za vrijeme oluja, vode se borbe između božanskih i zlih sila. Neki vjeruju da se upravo ovdje odigrala mitska bitka između Peruna i Velesa. Staroslavenski bogovi, osobito Perun, Veles i Mokoš, sveprisutni su u ovom magičnom kraju.

Na mnogim mjestima ovog područja obitavaju vile. Postoje Vilinska vrata, kroz koja su vile prolazile dok su odlazile na svoja zborovanja. Imaju i svoj Vilinski stol (veliku stijenu), za koga se priča da su ga lijepo uredile jer su boravile u obližnjim pećinama ispod Babinog Kuka. Na pašnjaku Dušice vile su se sastajale, dok su na Vilinskom Kuku plesale svoja kola.
Čak i u modernim vremenima, ljudi su na Vilinim kukovima viđali svjetlosne kugle. Mještani vjeruju da je to "vilino kolo".
Vile su obitavale na sljedećim mjestima: Vilin Kuk, Bobički Kuk, Malo Rujno, Ogavinovac, Manita peć, Babin Kuk, Vilinska vrata, Tulove grede i Vilinsko (Babino) jezero.

Na Dušicama, pašnjaku ispod Svetog Brda, prema legendi žive duše djece na putu prema nebeskom raju. Legenda kaže da je ime "Dušice" nastalo kada su Turci odvodili djecu preko ovog pašnjaka prema Lici. Majke su ih pratile do Dušica, zavapivši: „Vratite nam naše dušice!“ Noću se ovdje i danas mogu vidjeti svjetlosne iskrice i plamičci.

Na Velebitu postoji niz mjesta nazvanih po „Babama“ (Babin vrh, Baba Arčabuša, Babin Dolac, Babino jezero itd.). Po "babama" su nazvani kameni vrhovi, kukovi i jezera. Babe su ženski demoni – ponekad su predstavljale božicu plodnosti, a ponekad su bile povezivane sa zimom, starošću i smrću. Babin vrh, primjerice, simbolizirao je zimu, tamu i smrt. Kamene babe su se ljubile i njima su se prinosili darovi. Posebno su im se molile mlade žene koje nisu mogle imati djecu.

U predajama Podgoraca javlja se i zla Crna kraljica. Ona nije Barbara Celjska, nego ilirska kraljica Teuta.

Prema legendi, u velikoj špilji u Paklenici obitava ogroman jednooki div – divlji čovjek.

Jedna predaja kaže da su na Velikim Paklenicama pokopani junaci iz davnih vremena, poznati kao "nemri". Ovi mitski ljudi navodno su posjedovali nevjerojatnu snagu i mogli su golim rukama iščupati cijeli hrast.

Zmije koje bi ušle u kuću smatrane su "zmijama kućaricama" i nije ih se smjelo ubiti.

Na ovom području spominje se i car Pasoglav. Neki vjeruju da je to bio mongolski kralj Atila, koji je navodno zakopao veliko blago na Čelinki. Druga verzija legende o kralju Pasoglavu veže se uz Večku kulu u Starigrad-Paklenici.

Na južnom Velebitu spominje se i niz drugih mitoloških bića, poput svetog Jurja, bure, vukodlaka, Morane i vodenjaka.