Svetomartinska Mura

Lijepa, lagana i zanimljiva kružna staza uz rijeku Muru i okolna jezera pruža savršen doživljaj prirode. Staza je duga oko 3,9 kilometara i nema zahtjevnih uspona, što je čini pogodnom za sve uzraste.

Početak staze nalazi se u mjestu Žabnik kod Svetog Martina na Muri, gdje se ujedno smjestila i najsjevernija točka Hrvatske. Tijekom šetnje možete razgledati lijepo uređen mlin na Muri, te prijeći skelom na suprotnu obalu rijeke.

Iz Žabnika možete nastaviti šetnju stazom svete Barbare koja vodi do Murskog Središća. No, imajte na umu da je ta staza duga 7,8 kilometara u jednom smjeru.

Linkovi na stranice s detaljnim opisom

https://medimurje-walk.com/etapa/svetomartinska-mura

Legende

Ispod Svetog Martina na Muri spava pozoj – zmaj. Kažu da su brojni mjehurići na površini rijeke dokaz da on diše ispod nje. Svakog proljeća, pozoj zamahne repom, uzburka vodu i izazove poplave.

Ovdje se vjeruje da je ptica vodomar zapravo začarani vodeni zmaj. Nakon zalaska sunca, vodomar može odvući neoprezne ljude u dubine rijeke Mure.

Ako pecate, možda će vam se na udicu zakačiti bezrepi šaran. No, budite oprezni – ovo stvorenje zapravo je vtoplenik, kojeg ovdje nazivaju vodanoj. Vodanoj su krupni, strašni, dlakavi ljudi, s tijelima i licima prekrivenim sivim čekinjama. Napadaju one koji se usude ući u rijeku u podne. Često su obitavali u blizini mlinova.
Postoji i ženska inačica – lijepa žena duge kose, koja sjedi na korijenju drveća uz obalu i češlja se.

Uz Muru možete sresti i mursko dekle, vodenu vilu za koju se vjeruje da je posebno opaka. Posebno su voljele otimati lijepe mladiće – neke bi utopile, a neke bi vratile među ljude kao vilenjake. Priča se da su se rađale u proljeće iz soka mrazovca, a okupljale bi se u jata nalik labudovima na rijeci Muri. Čovjek se od njih može obraniti molitvom – ili psovkom.

Noću ovdje luta bauk. Ovo tajanstveno biće posebno je opasno za novorođenčad, na koju voli sjesti i ugušiti ih. Ljudi su se od bauka štitili tako da bi bebama prekrili lice bijelom gazom.

Vještice su ovdje prepoznavali tako što bi se nakon mise popeli na stolac i iza sebe bacili zrnje žita. Ako bi se neka žena okrenula, smatrali bi je vješticom. Kad bi vještica ušla u dvorište, polijevali bi je hladnom vodom i bacali na nju željezo kako bi se zaštitili od uroka.