Sveto brdo

Sveto Brdo (1751) je drugi najviši vrh Velebita, a mnogi ga smatraju najmarkantnijim. Na vrhu se nalazi veliki metalni križ i ploča sa deset Božjih zapovijedi. Mnogi smatraju da je ovdje najljepši pogled s Velebita.
Najlakši prilaz je s visoravni Malo Libinje preko planinarskog skloništa Vlaški grad. Upute se nalaze u linkovima ispod.
Uspon prema HPS-u traje oko tri i pol sata.

Ostali pristupi i vremena uspona:
•    Ulaz u NP Paklenica – planinarski dom Paklenica – planinarsko sklonište Ivine vodice – Čičina dolina – Sveto brdo 7:30 
•    Ulaz u NP Paklenica – planinarski dom Paklenica – planinarsko sklonište Ivine vodice – Planinarsko sklonište Vlaški grad – Sveto brdo 7:30

Linkovi na stranice s detaljnim opisom

https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/sveto-brdo-vrh/

https://planinarenje.hr/odredista/sveto-brdo

Legende

Područje južnog Velebita obiluje legendama o mitološkim bićima.
Na Svetom brdu, za vrijeme oluja, vode se borbe između božanskih i zlih sila. Neki vjeruju da se upravo ovdje odigrala mitska bitka između Peruna i Velesa. Staroslavenski bogovi, osobito Perun, Veles i Mokoš, sveprisutni su u ovom magičnom kraju.

Dr. Ivo Pilar piše da se ovdje nalazilo staroslavensko svetište: Sveto Brdo sa crkvicom sv. Ivana kao prijestolje Radgosta,, te Babin Kuk na Paklenici, sjedište bogu tame i zla (Crnobogu?).

Na mnogim mjestima ovog područja obitavaju vile. Postoje Vilinska vrata, kroz koja su vile prolazile dok su odlazile na svoja zborovanja. Imaju i svoj Vilinski stol (veliku stijenu), za koga se priča da su ga lijepo uredile jer su boravile u obližnjim pećinama ispod Babinog Kuka. Na pašnjaku Dušice vile su se sastajale, dok su na Vilinskom Kuku plesale svoja kola.
Čak i u modernim vremenima, ljudi su na Vilinim kukovima viđali svjetlosne kugle. Mještani vjeruju da je to "vilino kolo".
Vile su obitavale na sljedećim mjestima: Vilin Kuk, Bobički Kuk, Malo Rujno, Ogavinovac, Manita peć, Babin Kuk, Vilinska vrata, Tulove grede i Vilinsko (Babino) jezero.

Na Dušicama, pašnjaku ispod Svetog Brda, prema legendi žive duše djece na putu prema nebeskom raju. Legenda kaže da je ime "Dušice" nastalo kada su Turci odvodili djecu preko ovog pašnjaka prema Lici. Majke su ih pratile do Dušica, zavapivši: „Vratite nam naše dušice!“ Noću se ovdje i danas mogu vidjeti svjetlosne iskrice i plamičci.

Na Velebitu postoji niz mjesta nazvanih po „Babama“ (Babin vrh, Baba Arčabuša, Babin Dolac, Babino jezero itd.). Po "babama" su nazvani kameni vrhovi, kukovi i jezera. Babe su ženski demoni – ponekad su predstavljale božicu plodnosti, a ponekad su bile povezivane sa zimom, starošću i smrću. Babin vrh, primjerice, simbolizirao je zimu, tamu i smrt. Kamene babe su se ljubile i njima su se prinosili darovi. Posebno su im se molile mlade žene koje nisu mogle imati djecu.

U predajama Podgoraca javlja se i zla Crna kraljica. Ona nije Barbara Celjska, nego ilirska kraljica Teuta.

Prema legendi, u velikoj špilji u Paklenici obitava ogroman jednooki div – divlji čovjek.

Jedna predaja kaže da su na Velikim Paklenicama pokopani junaci iz davnih vremena, poznati kao "nemri". Ovi mitski ljudi navodno su posjedovali nevjerojatnu snagu i mogli su golim rukama iščupati cijeli hrast.

Zmije koje bi ušle u kuću smatrane su "zmijama kućaricama" i nije ih se smjelo ubiti.

Na ovom području spominje se i car Pasoglav. Neki vjeruju da je to bio mongolski kralj Atila, koji je navodno zakopao veliko blago na Čelinki. Druga verzija legende o kralju Pasoglavu veže se uz Večku kulu u Starigrad-Paklenici.

Na južnom Velebitu spominje se i niz drugih mitoloških bića, poput svetog Jurja, bure, vukodlaka, Morane i vodenjaka.