Staza Krasno

Krasno je selo na obroncima Velebita i središte Nacionalni park Sjeverni Velebit. Nekada je Svetište Majke Božje od Krasna bilo najznačajnije marijansko proštenište u Hrvatskoj, a danas ga posjeti i do 100 000 ljudi godišnje.

Staza počinje kod Kuće Velebita, centra za posjetitelje Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, i vodi do Svetišta Majke Božje od Krasna. Duga je 3,5 km i pogodna za laganu šetnju koja traje oko sat vremena u jednom smjeru. Uz stazu se nalaze edukativne ploče i drvene skulpture, rad krasnarskog umjetnika Josipa Tomaića. Tijekom šetnje možete uživati u netaknutoj prirodi i prekrasnom pogledu s vidikovca.

Linkovi na stranice s detaljnim opisom

https://www.facebook.com/100049992861433/posts/otvorena-pou%C4%8Dna-staza-krasno-povodom-25-ro%C4%91endana-nacionalnog-parka-sjeverni-vel/1034653544877731/

https://hr.wikipedia.org/wiki/Krasno

Legende

Legenda o Majci Božjoj krasnarskoj potječe iz 1219. godine. "U šumi krasnarskoj, pastiri pasli svoja stada. Jednoga dana ugledaše na nekakvu panju čudesan cvijet, a u cvijetu sliku Majke Božje. Pastiri otrgnu cvijet i ponesu ga u Krasnarsko polje, gdje se od drevnih vremena nalazila kapelica. Ali prenesenog cvijeta najednom nestade, dok ga pastiri opet ne nađoše na istom panju u šumi. Videći narod te događaje, sagradi u šumi kapelicu u čast Majci Božjoj, a nad samim panjem, gdje se cvijet ukazao, podiže žrtvenik." (https://hr.wikipedia.org/wiki/Krasno).

Kraj obiluje predajama o nadnaravnim bićima.

U Krasnom se spominju rijetka nadnaravna bića zvana „vrimenjaci“. Vjerovalo se da su to ljudi koji mogu utjecati na vremenske prilike i posjeduju druge nadnaravne sposobnosti. Priča se da su ih ljudi u Lici darivali dijelom uroda kako bi ih zaštitili od nevremena.

Poznata je i priča o crnom juncu za kojeg se vjerovalo da je vukodlak koji se pojavljivao kod Asanovačkih pećina u blizini Krasnog.

U Kuterovo postoji predaja o čovjeku koji se vozio u vražjoj kočiji. Spasio se tek kada je izgovorio: „Hvala ti, Bože!“

U Ponorima čovjek je u kolibi ugledao vile kako plešu. Imale su kozje noge. Odjednom je glazba utihnula, a jedna od vila upitala je: „Što ćemo jesti?“ Druga odgovori: „Onoga koji gleda kroz pukotinu.“ U tom trenutku nestadoše i koliba i vile.

Prema drugoj predaji iz Ponora, čovjek je sjekao drva u šumi i ugledao vješticu kako jaše na štapu, dok je čobaninu zmija podarila moć razumijevanja govora životinja jer joj je poštedio život.

U narodnim predajama Babin vrh personificira zimu, tamu i smrt. Ispod Babinog vrha nalazi se Babino, odnosno Vilinsko jezero. Prema predaji, vile su brinule o njegovoj čistoći.