Stankov vrh

Bilogora, ili Bilo-gora, nisko je prostrano gorje i mikroregija smještena u sjevernoj Hrvatskoj. Najviši vrh Bilogore je Stankov vrh (308 m), koji se ponekad naziva i Rajčevica.

Izlet na Bilogoru pruža ugodnu šetnju makadamskim cestama i šumskim putovima kroz mirnu šumu sve do najvišeg vrha. Neposredno prije vrha pruža se lijep pogled na okolinu. Sam vrh je uređena mala livadica s klupama, idealna za odmor i uživanje u prirodi. Uspon je blag, a do vrha je moguće doći i automobilom.

Na raspolaganju je nekoliko označenih staza s različitim trajanjem uspona:
•    Glogovac – Stankov vrh: 1:30 h
•    Koprivnica – Starigrad – Podravkin rekreacijski centar – Stankov vrh: 3:30 h
•    Prijevoj iznad Jagnjedovca – Stankov vrh: 0:30 h
•    Draganovec – Stankov vrh: 1:40 h

Ako odlučite doći autom iz Glogovca (markirano), vozite prema rudniku Glogovac. Neposredno nakon rudnika parkirajte vozilo na proširenju s desne strane. Od tamo staza vodi nadesno, prema brdu, čime štedite hodanje po asfaltnoj cesti.

Linkovi na stranice s detaljnim opisom

https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/bilogora-stankov-vrh/

https://planinarenje.hr/staze/bilogora-stankov-vrh

Legende

Malo gdje u Hrvatskoj na jednom mjestu u prirodi možete naići na toliko priča o nadnaravnim bićima kao na Bilogori.

Možda su najposebniji „Vedi“ – divovska dlakava bića koja pomažu ljudima. Smatraju se zaštitnicima ljudi i obitelji. Vedi žive u šumama, nevjerojatno su snažni i mogu golim rukama iščupati drvo. Također su vrlo glasni, a njihov dah može izazvati oluju. Nisu pridavali mnogo pažnje odjeći, pa se i danas kaže: "Zdrpan si kak ved!" Priča se da su u šumama Bilogore imali svoja naselja.

Noću, na križanjima, možete sresti svječarca – čovjekoliku avet visoku poput jablana. U ruci drži posvet, a vidi mu se samo ruka s plamenom. Ako bi se plamen ugasio, vjerovalo se da će čovjek umrijeti u roku od tri dana.

Posebno su opasni bilogorski mrakovi, koji noću grizu žene, dok muškarcima donose nesvjesticu. Otjerati ih možete riječima: „Mrak se ženi, mračica se udaje“.

U šumama se mogu sresti i glođani – mračne, tamne sjene bez pravog obličja, s velikim iscerenim zubima, dugim crnim dlakavim rukama i prstima s pandžama.

Bilogorske vile smatraju se opasnima. Posebne su po tome što im je glava pokrivena velom, tzv. „koprenkom“. Priča se da se boje vatre i križa.

Ako čujete pintare (bačvare) kako udaraju po obručima, vjeruje se da nema spasa – osoba će umrijeti u roku od tri dana.

U podzemlju Bilogore živi „sena“, okrutno biće koje se rijetko pojavljuje.

U šumama možete naići na jagare – male lovce odjevene u zeleno, oboružane puškama. Obično ih prati lajanje pasa i povici „hoj, hoj“, dok dlanom plješću kako bi potjerali divljač. Kreću se nečujno i vrlo brzo, a susreti s njima nisu nimalo ugodni.

„Šumske dekle“ je dlakava ženska bića s dugom kosom. Ne pričaju, ali nisu opasne i ne treba ih se bojati.

Noću se može sresti i krivomjeri – nevidljiva bića koja vuku lance ili su obučena kao mjernici s torbom punom mapa i mjerničkih lanaca. Smatra se da su zbog krivih mjerenja osuđeni na vječno lutanje zemljom, sve dok ne izmjere pošteno. Naporni su, ali ih se može otjerati psovkom: „Prokleti krivomjeri!“.

Poznata je i priča o malom s crvenom kapicom, ponekad zvanom i „mali hudić“. Njega čovjek može uzgojiti tako da uzme jaje crne kokoši koju je oplodio crni pijevac i nosi ga pod pazuhom dok se ne izlegne. Mali s crvenom kapicom postaje koristan sluga.
Postoji i drugih priča o malom s crvenom kapicom koje se razlikuje od ostalih po Hrvatskoj vrlo raširenih priča. Mali s crvenom kapicom (ovdje poznat i kao mali Imbrica) zaštitnik je starih dobrih običaja, ali i mljekarica i mlijeka i mliječnih proizvoda.

Na Bilogori možete sresti i mogute, iako su oni češći u Turopolju.

Po noći san može ometati mora – biće koje se spušta na prsa i guši spavača.

Ako sretnete čovjeka u finom zelenom odijelu, budite na oprezu – to bi mogao biti vodenjak. U vodi je obrastao dlakom, zelen i vrlo opasan. Vtopljenik, pak, izgleda poput malenog dječaka s crvenom kapicom. Riječ je o dušama utopljenika koje vodenjak zarobljava i prisiljava da mu služe.

Na Bilogori se priča i o vješticama, slavnoj Babarogi i vukodlacima.

Naravno, možete naići i na vraga – biće visoko poput čovjeka, s rogovima, kopitima i repom. Bilogorski vragovi su lakovjerni i mogu se prevariti, ali se boje križa, svete vode i krunice. Glavni im je zadatak bilježiti ljude u knjigu predbilježbi za pakao.

Šume i brda Bilogore kriju bezbroj priča o čudnim bićima, pa oni koji se upute u istraživanje ove mistične regije trebaju biti na oprezu.