Snježnik

Snježnik je 10 km dugačak kameniti greben smješten u zapadnom dijelu Gorskog kotara. Ime je dobio po snijegu koji se na njegovom vrhu zadržava sve do kasnog proljeća. Vrh, koji se nalazi na 1505 metara nadmorske visine, čini kameni greben okružen strmim livadama.

Ishodište uspona na Snježnik je Platak. Od Platka se kreće tzv. Rimskim putem (šumskom cestom) prema sedlu Rimska vrata. Prije dolaska do Rimskih vrata put se račva – lijevo vodi staza kroz Grlo, dok ravno nastavlja put do Rimskih vrata, odakle lijevo vodi staza po grebenu. Grebenski put je atraktivniji i lakši, iako na nekoliko mjesta zahtijeva pomoć ruku.
Ja sam se popeo jednom stazom, a spustio drugom. Na vrhu me dočekao prekrasan pogled. Neposredno ispod vrha nalazi se zapušteni planinarski dom (stanje iz lipnja 2016.). Krajem travnja na vrhu je još bilo snijega, pa je Snježnik opravdao svoje ime.

Alternativne staze (s procijenjenim vremenom uspona):
•    Platak – Guslica – Snježnik: 3:30 h
•    Schlosserov dom na Risnjaku – Snježnik: 2:00 h

Linkovi na stranice s detaljnim opisom

https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/snjeznik-vrh/

https://planinarenje.hr/odredista/snjeznik-vrh

Legende

Priča se da je Snježnik zapravo okamenjeni div iz staroslavenske mitologije. Prema predaji, Snježnik, zajedno s Orjenom, Troglavom i Klekom, bio je jedan od divova koji su izgubili bitku sa staroslavenskim bogovima (Perunom, Velesom i Svantevidom). Porazom u toj mitskoj borbi, divovi su navodno okamenjeni, a njihovi oblici danas se prepoznaju u planinskim grebenima i vrhovima.

Rimljani su Gorski kotar nazivali Hortus Diabolicus ili Vražji vrt. Ova regija bogata je pričama o neobičnim pojavama i bićima koja nastanjuju šume, vrhove i rijeke.
Tijekom šetnje, osobito noću, možete naići na „Bijelu ženu“ bez glave. No, nju mogu vidjeti samo odabrani, oni kojima ima nešto za poručiti. Kaže se da ona proriče nesreću i zlo koje dolazi.
U blizini vrha Drgomalj nalazi se špilja Hajdova hiža, iznad sela Grbajel. Prema predaji, u špilji su živjeli hajdi – gorostasi koji bi izlazili iz špilje i ljudima vikali kada treba orati i sijati. Ostaci njihovih ogromnih kostiju, kao i divovski kameni stolovi i stolci, navodno su vidljivi i danas.
U Gorskom kotaru u prosincu možete sresti Krampusa, strašno stvorenje koje prati svetog Nikolu. Krampus je opasan samo za nestašnu djecu – zločeste trpa u vreću.
Noću, Gorskim kotarom lutaju gorostasni demoni koji kažnjavaju ljude zatečene izvan kuće u "neprihvatljivo" vrijeme. Od sumraka do 20 sati dolazi mračnjak, od 20 sati do ponoći vlada polnočnjak, a nakon ponoći do zore progoni vas zornik.
Coprnice (vještice) česte su u ovom kraju. Priča se da u obliku svjetla lete iznad rijeke Kupe. Jedna poznata legenda govori o svećeniku na Svetoj gori kojeg su vještice postavile na vrh jele jer ih je javno prepoznavao. Ako ih želite otkriti, morate napraviti stolac u razdoblju od Svete Lucije do Božića i ponijeti ga na polnoćku. Tamo ćete vidjeti koje su žene vještice. Za zaštitu od copranja, nosite zrno žita u džepu. Nikada ne ulazite u kuću bez da pokucate tri puta, ostaviti coprnici vrijeme da se pripremi.
U crkvi iznad Šimatova, kod svetog Mihovila priča se da je jutarnja misa vještičja.
Na raskršćima noću vrebaju mrkaji, stvorenja koja obećavaju zlato, ali odvlače ljude u podzemlje.
U Gorskom kotaru možete naići i na samog vraga. Postoji Vražji vrh za kojeg se tvrdi da ga je orao sam vrag.
Noću lutaju i vukodlaci, koje lokalno stanovništvo naziva kudlacima.
Legenda o Petru Klepcu kazuje da su mu krsnik i vile na Svetoj gori dali nadnaravne moći. S tim je moćima Klepec hrabro stao protiv Turaka, Mongola i strašnih psoglavaca.
Blizu Vražjeg prolaza, nedaleko od Skrada, nalazi se Mužekova hiža, gdje su navodno živjeli mužeki – mali ljudi koji su ljudima dojavljivali kad je vrijeme za sjetvu. S druge strane, patuljci nisu tako dobroćudni. Oni, s crvenim kapicama i bičevima, odvlače neopreznu djecu u vodu.
Po kućama se mogu pronaći mala, ružna čudovišta – alraune (možake). Prema nekim legendama, ove misteriozne drvene figure nastale su iz grana stabala koja su rasla na grobovima zločinaca.
U virovima Lokvarke, ali i u rijeci Kupi, žive vodenjaci – bića koja odvlače ljude u svoj podzemni svijet. Na izvoru Kupe, točno u podne, plešu riječne vile. Neka predanja govore da su središta vila i vilenjaka u Delnicama i na ušću Kupice u Kupu.
U Lokvarskom kraju spominje se pancikul – demončić s jarećim nogama, rogovima i lancima, koji čuva meso i kobasice na tavanima.
Duhovi se u Gorskom kotaru često spominju u lokalnim legendama i predajama.