Silba je po mnogima jedan od najljepših jadranskih otoka. Nakon Mljeta, to je najšumovitiji jadranski otok. Površina otoka iznosi 14,27 km².
Na otoku prošetajte lijepim mjestom i svakako posjetite lokalnu znamenitost – Torettu, Toranj ljubavi ili Marinićevu toretu. Uz ovaj toranj vezuje se nevjerojatna ljubavna priča.
Kroz otok prolaze lijepe staze koje vode kroz šumarke i uz suhozide. Moja preporuka je šetnja od centra mjesta do Porata sv. Ante. Šetnja u jednom smjeru traje oko 25 minuta. Staza vodi kroz šumu i uz suhozide. Većim je dijelom u hladu, pa je pogodna i za ljetno sunčano vrijeme. U uvali se možete okupati, ali i vidjeti crkvicu sv. Ante. Iz centra mjesta krenite prema jugu. Stazu možete pronaći na linku ispod (https://www.alltrails.com/poi/croatia/zadar/zadar/porat-svetog-ante).
Možete se popeti i na najviši vrh otoka – Varh (83 m). Od Tornja ljubavi u mjestu krenite prema sjeveru. Postoje putokazi, ali su zapušteni. Na vrhu nema vidika. Koristio sam se stranicom „Sigurne staze“ kako bih stigao do vrha. Nisam imao poteškoća, a uspon traje oko 50 minuta.
Prošećite do uvale Pocukmarak (koja se nalazi odmah kod mjesta) i zaplivajte ili zaronite do rimskog sarkofaga.
Linkovi na stranice s detaljnim opisom
https://www.alltrails.com/poi/croatia/zadar/zadar/porat-svetog-ante
Legende
Otok Silba dobio je ime po latinskoj riječi za šumu – "Silva".
Otok obiluje nadnaravnim bićima. Poznat je vampir s Silbe – Pankogulo Badurina. Živio je kraj Torette, klao ljude i sisao im krv. Kad bi stao na crkvena vrata, svijeće bi se same gasile. Navodno se njegov lik može vidjeti u grobljanskoj crkvi sv. Marka, na desnoj strani, malo iznad portala.
Riječ je o poljaku lutalici Panu Koguli, koji je sredinom 19. stoljeća stigao na Silbu, a mještani su ga iz samilosti zaposlili kao zvonara.
U Dolcu, vrtači kraj crkve sv. Ivana, noću se okupljaju vještice.
Mora je često mučilo stanovnike Silbe. Priča se da su jednom noću zaboli nož u more, a ujutro su u dvorištu pronašli zaklanu svinju.
Posebno biće na Silbi bio je Maić-vrag – dijete koje je umrlo nekršteno, skakalo je po stablima, a na glavi je nosilo crvenu kapu.
Na otoku se spominju i vragovi. Poznata je priča o svećeniku koji je pazio da ljudi ne stanu u zdjelu iz koje su jeli đavoli.
U zgradi odmarališta "Fotokemike" navodno se pojavljuju duhovi, a priča se da noću mrtvi hodaju mjestom.

Molimo ocijenite destinaciju
Napišite komentar