Petrinjska šetnica

Petrinjska šetnica je kružna poučno-rekreativna staza duga 6,6 km koja dijelom vodi uz rijeku Petrinjčicu. Staza je označena žutim oznakama lista lipe srcolika oblika.

Šetnju možete započeti kod Mosta volontera na Petrinjčici u Gupčevoj ulici. Staza vodi uzvodno nasipom uz rijeku Petrinjčicu, šetalištem Josipa Kajetana Knežića, prolazeći pokraj urbanih vila i obnovljenog secesijskog zdanja gradske munjare. Nadalje, staza vodi do petrinjskog groblja, spomen-obilježja Domovinskog rata i vidikovca s pogledom na šumovite brežuljke. Nakon strmijeg spusta, šetnica se nastavlja prema Gradskom kupalištu uz rijeku Kupu. Staza završava na Strossmayerovu šetalištu, zaštićenom parku arhitekture s crkvom sv. Lovre.

Linkovi na stranice s detaljnim opisom

https://petrinjaturizam.hr/kako-do-nas/petrinjska-setnica/

https://visitsisakmoslavina.hr/turist-info/pjesacke-staze/petrinjska-setnica/

Legende

Zagrebački biskup Filip 1253. godine izopćio je i prokleo Petrinjce jer mu nisu htjeli plaćati desetinu.

U blizini Petrinje nalazilo se Pecko jezero. Prema legendi, u tom kraju živio je ban Prokletnik. Zbog ljubomore i laži, ban je izgubio svoju voljenu banicu. Banica je u svojoj tuzi gorko plakala, a od njezinih suza nastalo je Pecko jezero. Ban je zbog svojih postupaka bio osuđen da vječno boravi na dnu tog jezera.
U neko kasnije doba rodila se velika ljubav između ribara Ive i plemenitaške kćeri Katarine. Dok je Ivo ribario na Peckom jezeru, Prokletnik ga je povukao na dno i okovao u lance. Čuvši što se dogodilo, Katarina je počela moliti Prokletnika da oslobodi njezina ljubavnika. Kada ju je Prokletnik odbio, Katarina se bacila u jezero. Vidjevši takvu ljubav, Prokletnik se smilovao i oslobodio Katarinu i Ivu. U tom trenutku Prokletnik je bio oslobođen svoje kletve, a jezero je presušilo. I danas se na tom mjestu, u sumaglici, mogu vidjeti obrisi dvoje zaljubljenih.

Uz Petrinju su vezane i druge priče: legenda o Cvijeti Brestovskoj, Strašna noć na Klinac-gradu te Doroteja i Martin Frankopan.

U Petrinji i bližoj okolici možemo naići na razna nadnaravna bića.
U Petrinji se spominje nekrštenik, duh (demon) nastao od djeteta koje je umrlo prije krštenja. U okolici se spominje Uris, a poznata je i priča o čovjeku koji je izabrao smrt za kumu. Na Baniji vile imaju kozje noge.

U Odri Sisačkoj vjerovalo se da bi onaj tko pojede zmiju bjelicu koja se nastanila pod lijeskom razumio što životinje govore.

U Maloj Gorici, kada istovremeno pada kiša i sja sunce, kaže se „Svarba“, što je možda ostatak vjerovanja u staroslavenskog boga Svaroga.