Okić

Okić je jedno od najslavnijih planinarskih odredišta Hrvatske, poznato po prekrasnom pogledu s vrha na Zagreb i Medvednicu.

Najjednostavniji uspon vodi od Planinarskog doma dr. Maks Plotnikov (PD pod Okićem) do vrha Okića. U literaturi je navedeno da uspon traje oko 15 minuta, dok moja procjena uključuje ukupno vrijeme za uspon, razgledavanje i povratak – oko 45 minuta.

Staze do Okića (vrijeme potrebno za uspon):

• Klake – PD pod Okićem – Okić-grad: 0:40
• Rude – Manja Vas – Kotari – PD pod Okićem – Okić-grad: 1:40
• Samobor – Anindol – Cerje – D. Terihaji – PD pod Okićem – Okić-grad: 2:30
• (Galgovo –) Sveti Martin – Klake – PD pod Okićem – Okić-grad: 1:40
• (Sveti Martin –) Podgrađe – Domovići – PD pod Okićem – Okić-grad: 1:10
• Novo Selo Okićko – Okić-grad: 0:45

Hrvatski planinarski savez (HPS) posebno ističe kao najslikovitije prilaze one iz Ruda, Svetog Martina pod Okićem i Podgrađa. Sve staze kojima sam pristupao Okiću bile su dobro označene i lako prohodne.

Oko Okića nalazi se poučna staza „Okićnica“, duga 2,5 km, sa desetak poučnih ploča koje pružaju informacije o prirodnim i kulturnim zanimljivostima ovog kraja. Staza je idealna za laganu šetnju, posebno u ljetnim mjesecima.

Linkovi na stranice s detaljnim opisom

https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/okic-vrh/

https://planinarenje.hr/staze/rude-veliki-ostrc-rancerje-plesivica-okic-rude?odrediste=plesivica

https://www.samobor.hr/visit/planinarski-dom-dr-maks-plotnikov-411-m-okic-499-m-v30

Legende

Prema slavnoj legendi, Okić je spasila planinska vila s Plešivice. Turci su tri godine opsjedali Okić, a hrabrim braniteljima na gradskim zidinama ponestalo je hrane. Kada su već počeli gubiti nadu, među njima se pojavila vila, prelijepo i nadnaravno biće iz planina.
Vila im je savjetovala da preostalo žito stave u vreću i spuste ga niz zidine, kako bi zavarali neprijatelje. Kada su Turci vidjeli vreću s hranom, povjerovali su da branitelji imaju obilne zalihe i da ih neće uspjeti izgladniti. Uvjereni u neuspjeh opsade, odlučili su napustiti Okić.

Samobor i Samoborsko gorje prepuno je mitskih stvorenja.
Ovim su brdima lutali divovi zvani Hajdi. Bili su ogromni, gležnjevi su im bili visoki kao današnji ljudi. Nisu imali kuće, obično su stanovali u pećinama ili šatorima. Prema legendi, Hajdi su sagradili crkvu Sv. Križa kod Otruševca. Kako su ljudi naseljavali regiju, Hajdi su se povukli u izolirana područja. Posljednje utočište bilo im je na brdu Hajdovčak, gdje se i danas nalaze njihove kosti.
Druga legenda spominje diva Sambo. Sambo su prevarile vile i skamenile se stvorivši brda iznad Samobora.
Crni dečkić mitsko je biće koje se nalazi samo u šumama ovog kraja. To je dječak u crnoj odjeći i crnog lica, plašljiv koji pomaže ljudima.
Dijaka Grabancijaša možete sresti kako luta ovim krajem. Često se opisuju kao tamnoputi mladići odjeveni u crno s crnim ogrtačem koji nose knjigu čarolija zvanu Grimorium. Dijak Grabancijaš bili su učenici koji su nakon završenih 12 godina teološke škole završili i dodatnu godinu čarobnjačke škole. Oni mogu kontrolirati zmajeve, utjecati na vremenske prilike i izvoditi druge čarolije. Klonite ih se, nisu ni dobri ni zli, ali nikad se ne zna koja im je namjera.
Duhovi lutaju ovom regijom i možete ih sresti, pogotovo noću.
Ozloglašena Barbara Celjska, u regiji nadaleko poznata kao Crna Kraljica bila je vladarica starog grada Samobora. Crna kraljica je poznata kao okrutna i zla čarobnica.
Kamena kornjača također je poznata samoborska legenda. Neman je stvorila Crna kraljica alkemijom. Divovska kornjača je jela samoborsku djecu. Kad je kraljica otišla iz Samobora, kornjača se skamenila. Svakog dana se može ponovno probuditi.
Ako sretnete bijelog viteza na konju s mačem u ruci, to je vjerojatno Sveti Juraj.
Vile su česte u šumama i brdima Samoborskog gorja. Vile su obično lijepe žene s čarobnim moćima. Mogu biti ljubazne, ali i zle i okrutne prema ljudima. Naši pojmovi dobra i zla ne mogu se primijeniti na ta čarobna stvorenja.
Ako vidite krug gljiva, nemojte ulaziti u ovaj krug. To je bilo mjesto gdje su plesale vile (Vilinsko kolo).
Prema legendi, vile su branile stari dvorac Okić za vrijeme turske opsade.
Najznačajnije mjesto gdje su vile boravile bile su Vilinske pećine (Vilinski jame). Ove špilje možete posjetiti i danas, ali nemojte uznemiravati vile. Ponekad su osvetoljubivi ako ih se uznemiri. Vile su živjele i u špilji Plačnik, a obitavale su i u Rudarskoj Dragi.
U Samoborskom gorju se nalazi negdje čarobno zeleno jezero. U njemu živi opasna vila. Probudiš li je i zamutiš vodu njezina jezera, vila će ti izvaditi oba oka.
Ne pješačite Samoborskim gorjem noću. Vještice (coprnice) su česte osobito u blizini raskrižja. Da bi mogle letjeti, vještice se mažu coprničkom mašću. U samoborskom kraju postoji jedini poznati recept za ovu vještičju mast. Mast se može dobiti kuhanjem djeteta koje je vještica imala s vragom.
Nemojte se približavati jezerima ili dubokim vodama jer bi vas mogao napasti Vodeni duh (Vodeni duh, Vodeni čovjek). Ovo je čovjek duge brade koji živi u vodi i suši se na obali jezera za vrijeme mjesečine.
Vrag je također čest u svim krajevima oko Samobora. Postoje priče o ljudima koji su prodali svoju dušu vragu. Đavao je obično zao, ali neke priče govore o vragovima koji pomažu ljudima. Pametnije je izbjegavati ovo stvorenje, a posebno se čuvajte noću u blizini raskrižja.
U jezeru kod sadašnje franjevačke crkve i samostana spavao je zmaj. Ne zvonite na crkvena zvona, jer je to znalo probuditi zmaja. Da biste imali svog zmaja po lokalnim pričama, morate 13 godina pod rukom grijati jaje crnog pijetla starog 13 godina.
Zmijski car (Zmijski car) postoji i negdje se skriva u Samoborskom gorju.
U rudniku Sveta Barbara nalaze se patuljci po imenu Bergmani. Niski su, imaju velike brade, žutu kožu, zmijske oči i odjeveni su u zlato.
Nevidimići – Bijele lopte, kotrljaju se dječje glave koje vrište i plaču. Lete i plešu nebom i zemljom. Riječ je o nekrštenoj djeci koja traže obitelj. Može ih vidjeti samo netko rođen u poseban sat.
Ako na putu kraj vas propjeva bijela kokoš, to je loš znak, ona naviješta smrt.
Kada u travi uočite bubamaru (božji volek), bacite je u vis govoreći: “Božji volek pokaži mi moj grobek”. Bubamara će smjerom leta odrediti smještaj vašeg groba.