Humka - Vis

Staza započinje kod Jezera Mikleuška u Moslavini. Postoje dva ulaza na stazu: Jezero Mikleuška i Crkveni jarak (smješten malo prije dolaska do jezera). Preporučuje se krenuti od ulaza Crkveni jarak. Druga staza može biti povremeno izazovna.

Put vodi od ulaza Crkveni jarak, dijelom uz potok, do arheološkog nalazišta Bela Crkva. Nakon toga, staza nastavlja prema vrhu Vis (444 m), gdje je postavljena kontrolna točka HPO-a. S vrha Visa put se nastavlja prema najvišem vrhu Moslavačke gore – Humki (487 m). Na samom vrhu nalazi se odašiljač, a pristup nije dozvoljen.

Alternativne staze (s procijenjenim vremenom uspona):

• Kutinica – vrh Vis: 45 minuta
• Gornja Jelenska – Kriva breza – Humka – Vis – Mikleuška – Gornja Jelenska: 7 sati

Hrvatski planinarski savez (HPS) također spominje kružnu stazu koja obuhvaća Jezero Mikleuška – Bela Crkva – Vis – Humka – prijevoj Garićke ceste – Jezero Mikleuška, a za obilazak je potrebno 4-5 sati.

Linkovi na stranice s detaljnim opisom

https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/moslavacka-gora-vrh-vis/

https://planinarenje.hr/odredista/moslovacka-gora-vrh-vis?podrucje=moslovacka-gora-i-bilogora

https://moslavina.travel/moslavacka-gora/

Legende

Gornja Jelenska poznata je pod nazivom „Sveta zemlja“ zbog duboke vjere svojih stanovnika, koji su strastveno štitili svoju crkvu. Jednom se na crkvenom zvoniku pojavila trava. Zgroženi time, stanovnici su tražili dobrovoljca da počupa travu. Kako se nitko nije javio, dosjetili su se da vol pase travu. Prebacili su uže preko zvonika i svezali vola oko vrata. Desetorica najjačih mladića vukla su vola. Dok su ga podizali, volu se zateglo uže oko vrata i on je isplazio jezik. Stanovnici su radosno povikali: „Gle ga! Gle ga! Kako se smije dragom Bogu, pa će sve travu popasti!“

Garić-grad, tajanstvena utvrda na Moslavačkoj gori i jedan od najstarijih srednjovjekovnih utvrđenih gradova u Hrvatskoj, izvor je mnogih priča i legendi. Jedna od njih govori o ukletoj lijepoj kneginji i njezinom blagu. Tko želi osloboditi kneginju od kletve i dokopati se blaga, mora prije zore na Đurđevo sjesti na povišeni kamen uz gradska vrata i čekati svitanje. Pred zoru će se pojaviti zmija, a potrebno je poljubiti je u čelo. Zmija će se tada pretvoriti u prelijepu kneginju.

Ispod ruševina Garić-grada nalazi se golema stijena s urezanim tragom kotača. Prema legendi, prilikom gradnje utvrde kmetovi i volovi s velikim su naporom vukli kamenje uzbrdo. Jedan vol, umirući od napora, progovorio je ljudskim glasom i prokleo: „Proklet bio, Garić-grade! Vječno se rušio i nikad se ne porušio!“ Kotač volovske zaprege tada je zapeo za kamen koji se, vidjevši njihovu muku, raspolovio i omogućio zaprezi da prođe. Ti tragovi vidljivi su i danas.

Treća najviša kota Moslavačke gore je Kaluđerov grob (437 m), misteriozno mjesto gdje je, prema predaji, ban Belin bio rastrgan od divljih zvijeri i ondje pokopan. Ban je živio na Jelengradu (9. stoljeće) te je započeo urotu protiv kralja Radoslava. Zbog svoje izdaje bio je kažnjen.

U Ciganskoj šumi tijekom rata poginulo je mnogo mladih ljudi, pa se ovdje navodno pojavljuju duhovi. U Ivanskoj se priča kako su u šumi kod Samarice partizani pokopali domobrane. Ljudi su u toj šumi znali vidjeti svjetla.

U okolici Čazme, u mjestu Dubrava, nalazio se veliki biskupski grad – snažna tvrđava dužine 255 metara i širine 177 metara. Grad su razorili Turci, srušivši i zvonik crkve sv. Martina. Zvona crkve pala su u duboki ribnjak, a njihov mukli zvuk, prema predaji, može se čuti i danas, za mirnih ljetnih noći.

U mjestu Vilenjak ponekad se, prema pričama, pojavljuju nadnaravna bića pod posebnim okolnostima. Ako vidite ružnu staru ženu odjevenu u crno, koja u jednoj ruci drži kosu, a u drugoj lampaš i uru, susreli ste smrt. U Moslavini je prepoznatljiva po bijeloj marami na glavi.

Ako ugledate vukove, možda naiđete na vučjeg pastira. Kada vučji pastir zazviždi, vukovi se okupe, a on im zapovijeda gdje i što da ugrabe. U Moslavini vjeruju da je vučji pastir sveti Juraj, koji se ponekad pojavljuje u obliku bijelog vuka.

Ako začujete prekrasno pjevanje, bolje se udaljite – možda pjevaju vile. Ovdje su vile prekrasne žene s plavom ili crnom kosom dugom do poda i kozjim nogama. Mogu se pojaviti noću, ali i danju.
Ako u blizini ugledate suhog, koščatog muškarca tužnog izraza, sreli ste vilenjaka.

U Moslavini pasoglavce nazivaju songlavi.

Vještice, ovdje zvane coprnice, stare su žene koje se bave čaranjem i zlim radnjama. Veseli ih nanositi štetu ljudima, a smatra se da su mudrije od samog vraga. Tko želi saznati tko je vještica, mora od svete Lucije do Badnjaka napraviti drveni stolac. Na polnoćki, prvi mora sjesti na taj stolac i prvi otići – tada će vidjeti koje su žene vještice. Radi ravnopravnosti, česti su i coprnjaki, muškarci s istim svojstvima.

Vukodlaci nastaju od nekrštene djece ili djece zakopane u majčinoj utrobi. Nakon sedam godina, pretvaraju se u vuka ili drugu zvijer. Uništiti ih se može jedino glogovim kolcem.

Kuga je prikazana kao ružna, stara žena s iznakaženim licem i jednom nogom nalik kravljoj. U nevolji se može pretvoriti u pticu ili drvo. Od nje se možete obraniti borovicom ili češnjakom. Kada naiđe na plijen, počinje veselo pjevati, a ako ne, jadikuje.

Da biste se u Moslavini zaštitili od zmija, potrebno je izgovoriti: „Marija starinska, obrani me!“