Bitoraj

Bitoraj, poznat i kao Burni Bitoraj, šumovita je planina bez izrazitog vrha. Najviša točka, vrh Bitoraj (1385 m), predstavlja skupinu stijena koje se uzdižu iznad šumskog pojasa. S vrha se pruža lijep pogled na okolni krajolik.

Najčešći prilaz planini vodi iz mjesta Vrata. Auto možete parkirati kod željezničke stanice. Od stanice krenite cestom za Fužine i skrenuti lijevo preko pruge. Neposredno nakon prijelaza, uočit ćete tablu s upozorenjem o prisutnosti medvjeda, što označava početak markirane staze. Kada sam posjetio planinu, staza je bila vrlo dobro označena. Procijenjeno vrijeme uspona je 2:45.

Ostali prilazi (s procijenjenim vremenom uspona):
•    Sunger – Brestova Draga – Bitoraj: 2:30
•    Lič – Javorje – Bitoraj: 4:30
•    Tuk – Čelimbaša – Bitoraj: 7:00

Linkovi na stranice s detaljnim opisom

https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/burni-bitoraj-vrh-bitoraj/

https://planinarenje.hr/odredista/burni-bitoraj-vrh-bitoraj?podrucje=gorski-kotar-juzni-dio

Legende

Burni Bitoraj je dobio ime po snažnoj buri.

Rimljani su Gorski kotar nazivali Hortus Diabolicus ili Vražji vrt. Ova regija bogata je pričama o neobičnim pojavama i bićima koja nastanjuju šume, vrhove i rijeke.
Tijekom šetnje, osobito noću, možete naići na „Bijelu ženu“ bez glave. No, nju mogu vidjeti samo odabrani, oni kojima ima nešto za poručiti. Kaže se da ona proriče nesreću i zlo koje dolazi.
U blizini vrha Drgomalj nalazi se špilja Hajdova hiža, iznad sela Grbajel. Prema predaji, u špilji su živjeli hajdi – gorostasi koji bi izlazili iz špilje i ljudima vikali kada treba orati i sijati. Ostaci njihovih ogromnih kostiju, kao i divovski kameni stolovi i stolci, navodno su vidljivi i danas.
U Gorskom kotaru u prosincu možete sresti Krampusa, strašno stvorenje koje prati svetog Nikolu. Krampus je opasan samo za nestašnu djecu – zločeste trpa u vreću.
Noću, Gorskim kotarom lutaju gorostasni demoni koji kažnjavaju ljude zatečene izvan kuće u "neprihvatljivo" vrijeme. Od sumraka do 20 sati dolazi mračnjak, od 20 sati do ponoći vlada polnočnjak, a nakon ponoći do zore progoni vas zornik.
Coprnice (vještice) česte su u ovom kraju. Priča se da u obliku svjetla lete iznad rijeke Kupe. Jedna poznata legenda govori o svećeniku na Svetoj gori kojeg su vještice postavile na vrh jele jer ih je javno prepoznavao. Ako ih želite otkriti, morate napraviti stolac u razdoblju od Svete Lucije do Božića i ponijeti ga na polnoćku. Tamo ćete vidjeti koje su žene vještice. Za zaštitu od copranja, nosite zrno žita u džepu. Nikada ne ulazite u kuću bez da pokucate tri puta, ostaviti coprnici vrijeme da se pripremi.
U crkvi iznad Šimatova, kod svetog Mihovila priča se da je jutarnja misa vještičja.
Na raskršćima noću vrebaju mrkaji, stvorenja koja obećavaju zlato, ali odvlače ljude u podzemlje.
U Gorskom kotaru možete naići i na samog vraga. Postoji Vražji vrh za kojeg se tvrdi da ga je orao sam vrag.
Noću lutaju i vukodlaci, koje lokalno stanovništvo naziva kudlacima.
Legenda o Petru Klepcu kazuje da su mu krsnik i vile na Svetoj gori dali nadnaravne moći. S tim je moćima Klepec hrabro stao protiv Turaka, Mongola i strašnih psoglavaca.
Blizu Vražjeg prolaza, nedaleko od Skrada, nalazi se Mužekova hiža, gdje su navodno živjeli mužeki – mali ljudi koji su ljudima dojavljivali kad je vrijeme za sjetvu. S druge strane, patuljci nisu tako dobroćudni. Oni, s crvenim kapicama i bičevima, odvlače neopreznu djecu u vodu.
Po kućama se mogu pronaći mala, ružna čudovišta – alraune (možake). Prema nekim legendama, ove misteriozne drvene figure nastale su iz grana stabala koja su rasla na grobovima zločinaca.
U virovima Lokvarke, ali i u rijeci Kupi, žive vodenjaci – bića koja odvlače ljude u svoj podzemni svijet. Na izvoru Kupe, točno u podne, plešu riječne vile. Neka predanja govore da su središta vila i vilenjaka u Delnicama i na ušću Kupice u Kupu.
U Lokvarskom kraju spominje se pancikul – demončić s jarećim nogama, rogovima i lancima, koji čuva meso i kobasice na tavanima.
Duhovi se u Gorskom kotaru često spominju u lokalnim legendama i predajama.