Sv. Jure (1762 m) je najviši vrh Biokova i drugi najviši u Hrvatskoj. Biokovo je planina jedinstvene ljepote, a njezin sjeverni dio proglašen je Parkom prirode.
Sa vrha Vošac (1421 m) pruža se jedan od najljepših pogleda u Hrvatskoj. Uspon do Sv. Jure vrlo je naporan, stoga se preporučuje dobra oprema – kvalitetna obuća, prikladna odjeća i dovoljna količina vode. Važno je napomenuti da se samom vrhu ne može pristupiti zbog telekomunikacijskog odašiljača.
Staze prema Sv. Juri (s vremenima uspona):
• Milići – Sv. Jure: 4:00 h
• Turija – Ljubović – Sv. Jure: 4:00 h
• Makarska – Štropac (prijevoj pod Vošcem) – Sv. Jure: 5:45 h
Za one koji žele izbjeći planinarenje, na vrh se može doći automobilom. No, cesta je uska, prometna, strma i zahtijeva pažljivu vožnju.
Biokovo nudi i nekoliko poučnih staza koje kombiniraju prirodne i kulturno-povijesne znamenitosti:
• Poučna geološka staza pod Vilovikom
• Poučna staza Putovima drevne Berulije
• Poučna povijesna staza Topnički put
• Poučna geološka staza Makar – Vošac
• Francuska cesta iznad Brela
Ne propustite priliku posjetiti Skywalk na Biokovu, jedinstvenu staklenu šetnicu koja pruža nevjerojatne panoramske poglede, te Botanički vrt Kotišina, gdje možete otkriti raznoliku floru Biokova.
Linkovi na stranice s detaljnim opisom
https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/sv-jure-vrh/
https://planinarenje.hr/odredista/sveti-jure?podrucje=biokovo-i-zagora
Legende
Prema povjesničaru Ivi Pilaru, vjeruje se da su Slaveni, pri dolasku na ovo područje, posvetili jedan vrh Biokova bogu tame (današnji Sv. Jure), a drugi bogu svjetla (današnji Sv. Ilija). Na Divić-Ratu je bilo sjedište zloduha Deve. S pokrštavanjem su ta sveta mjesta dobila kršćanska imena koja nose i danas.
Biokovo je poznato kao okupljalište vila, koje su, prema predaji, obitavale u pećinama na padinama planine, poput Gradine, Vilinske spilje i Vilenjače. Vile su opisivane kao prekrasne mlade djevojke plave kose i očiju, no s magarećim stopalima. Mogle su letjeti, a prema nekim pričama, vile su zapravo neudane djevojke koje noću hodaju po planini.
Njihova kosa navodno vonja, ali nikako im to ne smijete reći u lice – uvrijeđena vila mogla bi vas baciti s litice. O susretima s vilama ne smije se pričati, jer se vjeruje da to donosi nesreću.
Spominju se i Viline krosne (tkalački stan) na Biokovu, gdje bura zvuči kao da vile tkaju na tkalačkom stanu.
Jedna legenda govori o ogromnoj zmiji koja svojom svirkom doziva druge zmije. Kad se zmije okupe, sve naslone glavu na veliku zmiju i tada postaju izuzetno opasne. Kako bi se izbjegla opasnost, treba na njih baciti opanak i trčati prema suncu svom snagom.
Biokovo također krije priče o vukodlacima, za koje se vjeruje da ih treba u grobu probosti kolcem od crnog trna kako bi se spriječilo njihovo povratak među žive.
Jedna od legendi s Brača kazuje kako je Sv. Juraj na konju skočio s Biokova do Nerežišća na Braču. Tragovi njegovih kopita navodno su vidljivi i danas.
Na Biokovo postoji priča kako je nagao čovjek Ilija postao sveti Ilija.
Molimo ocijenite destinaciju
Napišite komentar