Bijele stijene

Bijele stijene (1355 m) zaštićeni su strogi rezervat prirode, poznat po nizu fantastičnih krških oblika koji oduševljavaju posjetitelje. Najjednostavniji pristup vrhu je Begovom stazom, koja vodi preko planinarske kuće Bijele stijene. Uspon traje oko sat vremena, a na početku nije pretjerano zahtjevan. Međutim, pred samim vrhom potrebno je koristiti ruke za penjanje, uz pomoć metalne sajle, što može biti izazovno za neke planinare.

Ovdje budite oprezni sa satelitskom navigacijom jer je mene znala navesti na krivi smjer. Za one koji žele istražiti različite rute, dostupne su i alternativne staze, ali su prilično zahtjevne. Evo nekoliko najpoznatijih (s vremenom uspona):

• Begova staza (tjesnac Vrata) – Klanac kostura – vrh Bijelih stijena 1:45
• Jasenak - pl. kuća Bijele stijene - vrh Bijelih stijena 3:00
• Ratkovo sklonište – Ljuska – pl. kuća Bijele st. – vrh 4:45

Linkovi na stranice s detaljnim opisom

https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/bijele-stijene-vrh/

https://planinarenje.hr/staze/bijele-stijene-begova-staza?odrediste=bijele-stijene

https://visitogulin.hr/bijele-i-samarske-stijene/

Legende

Rimljani su Gorski kotar nazivali Hortus Diabolicus ili Vražji vrt. Ova regija bogata je pričama o neobičnim pojavama i bićima koja nastanjuju šume, vrhove i rijeke.

Tijekom šetnje, osobito noću, možete naići na „Bijelu ženu“ bez glave. No, nju mogu vidjeti samo odabrani, oni kojima ima nešto za poručiti. Kaže se da ona proriče nesreću i zlo koje dolazi.
U blizini vrha Drgomalj nalazi se špilja Hajdova hiža, iznad sela Grbajel. Prema predaji, u špilji su živjeli hajdi – gorostasi koji bi izlazili iz špilje i ljudima vikali kada treba orati i sijati. Ostaci njihovih ogromnih kostiju, kao i divovski kameni stolovi i stolci, navodno su vidljivi i danas.
U Gorskom kotaru u prosincu možete sresti Krampusa, strašno stvorenje koje prati svetog Nikolu. Krampus je opasan samo za nestašnu djecu – zločeste trpa u vreću.
Noću, Gorskim kotarom lutaju gorostasni demoni koji kažnjavaju ljude zatečene izvan kuće u "neprihvatljivo" vrijeme. Od sumraka do 20 sati dolazi mračnjak, od 20 sati do ponoći vlada polnočnjak, a nakon ponoći do zore progoni vas zornik.
Coprnice (vještice) česte su u ovom kraju. Priča se da u obliku svjetla lete iznad rijeke Kupe. Jedna poznata legenda govori o svećeniku na Svetoj gori kojeg su vještice postavile na vrh jele jer ih je javno prepoznavao. Ako ih želite otkriti, morate napraviti stolac u razdoblju od Svete Lucije do Božića i ponijeti ga na polnoćku. Tamo ćete vidjeti koje su žene vještice. Za zaštitu od copranja, nosite zrno žita u džepu. Nikada ne ulazite u kuću bez da pokucate tri puta, ostaviti coprnici vrijeme da se pripremi.
U crkvi iznad Šimatova, kod svetog Mihovila priča se da je jutarnja misa vještičja.
Na raskršćima noću vrebaju mrkaji, stvorenja koja obećavaju zlato, ali odvlače ljude u podzemlje.
U Gorskom kotaru možete naići i na samog vraga. Postoji Vražji vrh za kojeg se tvrdi da ga je orao sam vrag.
Noću lutaju i vukodlaci, koje lokalno stanovništvo naziva kudlacima.
Legenda o Petru Klepcu kazuje da su mu krsnik i vile na Svetoj gori dali nadnaravne moći. S tim je moćima Klepec hrabro stao protiv Turaka, Mongola i strašnih psoglavaca.
Blizu Vražjeg prolaza, nedaleko od Skrada, nalazi se Mužekova hiža, gdje su navodno živjeli mužeki – mali ljudi koji su ljudima dojavljivali kad je vrijeme za sjetvu. S druge strane, patuljci nisu tako dobroćudni. Oni, s crvenim kapicama i bičevima, odvlače neopreznu djecu u vodu.
Po kućama se mogu pronaći mala, ružna čudovišta – alraune (možake). Prema nekim legendama, ove misteriozne drvene figure nastale su iz grana stabala koja su rasla na grobovima zločinaca.
U virovima Lokvarke, ali i u rijeci Kupi, žive vodenjaci – bića koja odvlače ljude u svoj podzemni svijet. Na izvoru Kupe, točno u podne, plešu riječne vile. Neka predanja govore da su središta vila i vilenjaka u Delnicama i na ušću Kupice u Kupu.
U Lokvarskom kraju spominje se pancikul – demončić s jarećim nogama, rogovima i lancima, koji čuva meso i kobasice na tavanima.
Duhovi se u Gorskom kotaru često spominju u lokalnim legendama i predajama.