Jarilo, poznat i kao Juraj ili Zeleni Jura, u slavenskoj mitologiji predstavlja boga vegetacije i cikličnog prolaska kroz godinu. Prema mitu, bio je sin Peruna i Mokoše, kojeg je bog Veles oteo odmah nakon rođenja i odgajao u podzemlju. Kad je odrastao, Jarilo napušta Velesovo carstvo, tražeći ravnopravnu ženu, a za to mora proći kroz Stablo svijeta i susresti se s različitim svjetovima. Njegov dolazak donosi proljeće, obnovu prirode i radost života.
Ime Jarilo potiče od praslavenskog pridjeva „jarъ“, koji označava proljeće, snagu rasta, toplinu i žestinu. Taj pojam je bio povezan s proljetnim buđenjem prirode i njegovim cikličnim ponavljanjem. U bjeloruskim običajima, Jarilo je prikazivan kao mladić na bijelom konju, prekriven cvijećem, simbolizirajući proljeće.
Običaji povezani s Jarilom sačuvani su u narodnim pjesmama i obredima, poput hrvatskih jurjevskih ophoda, gdje se pjeva o dolasku „zelenog Jure“ koji donosi plodnost. Iako se običaji mogu razlikovati, zajednička tema je slavljenje proljeća i obnove života.
Zeleni Jura se spominje u narodnim pjesmama i obredima u Moslavini te u okolini Karlovca, Zagreba i Bjelovara
Dodatna literatura i izvori
https://hr.wikipedia.org/wiki/Jarilo
Marinko Perušić, Etnolingvistička građa iz Brajskog kraja u općini Duga Resa, Karlovac, 1989.
Katarina Lukec, Usmena književnost u Sjevernoj Moslavini i njene funkcije, Diplomski rad, Zagreb, 2017.
Zvonko Lovrenčević, Bilje kojim se gata i vraća u okolici Bjelovara, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knjiga 43, Zagreb, 1967.
Mislav Ježić, Tomo Vinšćak, voditelj projekta Sakralna interpretacija krajobraza, i suradnici na projektu Radoslav Katičić i Vitomir Belaj, Mit, vjerovanje i prostor, Zagreb, 2024.
Marko Dragić, Sveti Juraj u tradicijskoj baštini Hrvata, Split, 2013.