Južnije od Dubrovnika, u Boki Kotorskoj i širom Crne Gore, prisutna su vjerovanja u vjedogonje. Smatra se da njihov duh napušta tijelo tijekom sna kako bi se borio s protivnikom, drugim vjedogonjom. Rođenje ovog bića popraćeno je glasnim obznanjivanjem, a prepoznaje se po krvavoj košuljici, slično kao štrige. Nakon smrti, vjedogonja se pretvara u vampira, nastavljajući svoj nadnaravni život.
Vidogoji u Kotarima su znali prošle i buduće događaje. Vidogoj je mogao liječiti bolesnike i radio je za plaću. Vidogojima su bile pripisivane zle oči, te ih ljudi nisu voljeli sretati.
Srpska predaja govori o tajanstvenim zaštitnicima, vilovitim ljudima koji su svoja ognjišta i sela branili od bijesa prirode. Nazivali su ih zduhać, vjedogonja, vjetrovnjak, oblačar, gradobranitelj, viloviti, zmajeviti ili aloviti. Njihova moć nije bila u oružju, već u sposobnosti da se sukobe s demonima oluja ili da izvedu moćne magijske rituale kako bi otjerali tuču, oluju i razorne kiše.
Dodatna literatura i izvori
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak I, Zagreb, 1896.
Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš, Kulturni bestijarij. Zagreb, 2007.
Silvio Braica, Pojmovnik hrvatske etnografije i etnologije, Ethnologica Dalmatica Vol 8, Split, 1999.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Zduha%C4%87