Dol na Braču se ističe prirodnim špiljama oblikovanim u crvenkastim stijenama lokalnog kamena hrapoćuše. Ove špilje služile su kao skloništa prvim stanovnicima, a kasnije su na njima izgrađene kuće. Prvotno su ljudi unutar špilja uređivali stanove, dok su ispred držali stoku koja ih je grijala zimi. Kasnije su ulaze zatvarali zidovima. Po uzoru na kamen hrapoćušu, žene su osmislile recept za tortu istog imena, koja je danas zaštićeno kulturno dobro Hrvatske.
Špilje su povezane s vjerovanjem u mitsko biće viver, koje se spominje isključivo u Dolu. Stanovnici često govore o neobjašnjivom huku koji dolazi iz špilja, osobito u večernjim satima. Neki smatraju da su to ptice slične ćukovima. Priča se da duh vivera i dalje živi, a njegov tajanstveni zvuk se čuje s dolaskom sumraka.
Viver se spominje i na Hvaru. Opisuje ga se kao smeđu pticu veliku poput kokoši koja leti samo noću. Ako se čuje u blizini kuće, ne smije se otvarati prozor. Vjerovalo se da i sam glas vivera može naškoditi čovjeku. Stariji su stavljali vatu u uši samo da ga ne čuju.
Zaštita
Staviti vatu u uši.
Dodatna literatura i izvori
Ivana Jelinčić, Macić i viver u bračkim vjerovanjima u nadnaravna bića. 2014.
Antun Ilija Carić, Narodna vjerovanja u Dalmaciji, Sarajevo, 1897.