Za razliku od vile, koja pripada svijetu nadnaravnih bića, vilenica je bila čovjek – žena za koju se vjerovalo da je povezana s vilama i da posjeduje njihova skrivena znanja. Smatralo se da stoji na granici između ljudskog svijeta i tajanstvenog svijeta vila.
Prema istraživanjima etnologa Zorana Čiče, vjerovanja u vilenice i vilenjake bila su dio širega narodnog kulta vila koji je nekoć postojao na hrvatskim prostorima i u drugim dijelovima Europe. Vilenice su bile njegove nositeljice – osobe koje su, prema vjerovanju zajednice, imale poseban odnos s vilama i od njih primale određene sposobnosti.
Vilenicama su se pripisivale različite moći. Vjerovalo se da mogu liječiti bolesti, poznavati ljekovito bilje, pomagati pri porodu, uklanjati uroke i predviđati buduće događaje. Za razliku od obične vračare, vilenica svoje znanje nije stjecala samo učenjem, nego i posebnim odnosom s vilama. Prema predajama, vile bi izabrale određenu osobu još u mladosti, odvele je na neko vrijeme u svoj svijet, a nakon povratka ona bi stekla posebne sposobnosti.
Posebno su vrijedni povijesni zapisi iz 17. stoljeća s područja Dubrovačke Republike i dalmatinskih otoka. U njima se spominju žene koje su nazivane vilenicama. Jedan od najpoznatijih slučajeva zabilježen je 1660. godine na području Janjine na Pelješcu, kada je pred vlasti dovedena mlada žena za koju se govorilo da je vilenica. Ona nije prikazana kao zla osoba, nego kao netko tko posjeduje neobična znanja i posebnu vezu s vilama.
Prema narodnoj predaji iz hrvatskoga Zagorja i okolice Križevaca, svakoga starog petka vila bi doletjela s neba i poučavala žene kako liječiti. Kada bi ovladale tim znanjem, postajale bi vilenice.
S vremenom se odnos prema vilenicama promijenio. Ono što je nekoć bilo dio narodnih vjerovanja i poštovanja postupno se počelo povezivati s vračanjem i vještičarstvom. Tijekom razdoblja progona vještica u Europi mnoge su stare predodžbe o osobama povezanima s vilama nestale ili su dobile negativno značenje.
Zaštita
Vilenice su vjerojatno bezopasne.
Dodatna literatura i izvori
Zoran Čiča, Vilenica and Vilenjak: Bearers of an Extinct Fairy Cult, Nar. umjet. 39/1, 2002, Zagreb, 2002.
Jozo Vrkić, VRAŽJA DRUŽBA hrvatske predaje o vilama, vješticama, vrazima i drugim nadnaravnim bićima, Zagreb, 1995.
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji, Zagreb, 1846.
Ivan Kukuljević Sakcinski, Vile - Prinesak k slavenskomu bajoslovju, Zagreb, 1851.