Stanovnici Svetog Martina na Muri gaje veliko strahopoštovanje prema bićima koja obitavaju u rijeci Muri. Ako ugledate jato labudova na vodi, moguće je da su to vile. Ovdje ih nazivaju murske dekle.
Murske dekle pripadaju skupini opakih vodenih vila. Otimaju muškarce, koje potom utope ili ih vrate pomlađene u obliku vilenjaka. Priča se da se vile rađaju u proljeće iz soka mrazovca. Njihovom primamljivom zovu moguće je odoljeti jedino molitvom ili kletvom.
Opasno je kupati se u rijeci u podne, osobito na jakom suncu. Tada vas mogu napasti vodanoj ili vtoplenik – strašna, snažna bića prekrivena sivim čekinjama. Oni napadaju svakoga tko se usudi ući u vodu u tom času. Postoji i ženska inačica vodanoja – prekrasne žene duge kose koje sjede na korijenju uz obalu Mure i češljaju se.
Ispod Svetog Martina, kaže legenda, spava pozoj (zmaj). Jedina nepoznanica jest krije li mu se rep pod Gradiščakom, a glava pod Murom – ili obrnuto. Mjehurići koji se povremeno pojavljuju na površini rijeke ili njezinih rukavaca znak su da pozoj diše. Ovdje se vjeruje da svakog proljeća pozoj udara repom i uzrokuje poplave. Također, smatra se da je ptica vodomar zapravo začarani vodeni zmaj.
Vještice su u ovom kraju nekoć bile česta pojava. Moglo ih se prepoznati prilikom povratka s mise. Ako biste se popeli na stolicu i bacili zrna žita iza sebe, žena koja bi se osvrnula bila bi vještica.
Kada bi se noću izlazilo iz kuće, novorođenčadi se moralo lice prekriti gazom kako im ne bi naudio bauk.