Štriga/štrigun rađa se u crnoj posteljici (i s repom), koja mu se nakon rođenja zašije pod pazuh. Bez te crne posteljice gubi svoje moći. Mogu poprimati različite životinjske oblike. Smatra se da su izuzetno opasni, da nanose zlo ljudima te da piju krv.
Njihova se okupljanja održavaju na raskrižjima, najčešće nakon 23 sata, ali ponekad i u 11 sati prijepodne. Djelovanje štriga i štriguna očituje se u tri osnovna oblika: međusobno se sukobljavaju, čine zlo ljudima te se bore protiv svojih zakletih neprijatelja - krsnika.
Najbolja zaštita od štriga i štriguna jest poseban križ, poznat pod nazivima križ-križina, salamunski križ ili križ-papaliž. Mora se nacrtati ili izraditi u jednom potezu, a postavljen ili urezan na vrata kuće služi kao zaštita od njihova djelovanja.
Štrige i štriguni u narodnoj su predaji najsličniji pojmu vještica. Podrijetlo imena štriga u latinskoj je riječi „striga“, što znači vještica. Često se izraz štriga koristi kao naziv za vješticu (npr. u Dalmaciji i na Velebitu).
Zaštita
Kada se rodi, treba izaći na prozor i javno objaviti da se rodila štriga/štrigun. Tada više nema moći.
Križ-križina, križ salamun, salamunski križ, križ-papaliž nacrtan iz jednog poteza.
Križ
Ogledalce ispod jastuka.
Dodatna literatura i izvori
Tomo Vinšćak, O štrigama, štrigunima i krsnicima u Istri, Zagreb, 2006.
Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš, Kulturni bestijarij. Zagreb, 2007.
Ljiljana Marks, Hrvatske narodne pripovijetke, Vinkovci, 1998.
Jozo Vrkić, Vražja družba - hrvatske predaje o vilama, vješticama, vrazima i drugim nadnaravnim bićima, Zagreb, 1995.
Boris Perić & Tomislav Pletenac, Fantastična bića Istre i Kvarnera, Zagreb, 2008.
Lea Kumić, Jadranske priče i legende kao predlošci za igrokaze u vrtiću, Završni rad, Pula, 2020.
https://tzmatulji.hr/blog/zanimljivosti/vili-strigi-i-druga-zmamorija/