Silvan je jedno od najvažnijih božanstava u religiji drevnih Ilira, osobito kod Delmata. Iako imamo ograničena saznanja o Ilirima kao narodu, Silvanovo ime ostalo je upamćeno zahvaljujući epigrafskim spomenicima. Silvan je bio vrhovno božanstvo u Iliriji tijekom Rimskog Carstva, a osobito je bio poštovan u Dalmatinskoj zagori.
Silvan je božanstvo povezano s prirodom – šumama, divljinom, poljoprivredom, pašnjacima, a osobito sa zaštitom stada. Njegova uloga kao božanstva granica i čuvara međa također ga čini značajnim, jer je bio zaštitnik teritorija i posjeda, što je bilo ključno za narod koji je živio u planinskim i krševitim područjima.
Na prikazima, Silvan se često prikazuje s kozjim nogama, ljudskim gornjim dijelom tijela i rogovima na glavi, ponekad s kozjim ušima. Njegovi atributi uključuju pastirski štap, siringu (panovu frulu), ogrtač i grozdove. U njegovoj pratnji često se pojavljuju životinje poput jarca (ili koze) i psa, koji simboliziraju njegovu povezanost s prirodom i zaštitu stada.
Reljef Silvana zajedno s božicom Dijanom je nađen u Čitluku kod Sinja. Na Tršćenici u splitskom polju je također nađen kameni reljef s prikazom ovog božanstva.