Rusalka

Prema slavenskim vjerovanjima, rusalke nastaju od duša prerano preminulih djevojaka, nekrštene djece ili onih koje su počinile samoubojstvo. Najčešće su prikazane kao zloćudna bića povezana s vodom, no pojavljuju se i u šumama.

U sjevernoj Rusiji rusalke su poznate pod imenima vodjanica, kupalka i ščekotuha („škakljačica”), dok ih ukrajinski folklor naziva mavkama. U prošlosti su ta imena bila uobičajenija, dok se „rusalka” smatrala knjiškim izrazom.

Naziv potječe od „rusalija”, blagdana Duhova, koji se u slavenskim kulturama povezuje s duhovima predaka. Rusalke su u Ukrajini povezane s vodom, dok su u Bjelorusiji vezane uz šume i polja. Prikazuju se kao lijepe gole djevojke, no u nekim predajama su ružne i dlakave.

Regionalna predaja donosi razne opise: u Rusiji su muškarce škakljale do smrti, u Poljskoj su vodene rusalke bile svjetlokose, a šumske tamnokose, s iskrivljenim licima ako bi ih netko vidio izbliza. Svoje žrtve ubijale su škakljanjem ili prisilom na ples do iznemoglosti.

Na Velebitu su rusalke su posebna skupina vila koje žive u rijekama i jezerima. Često su prikazane u narodnim pjesmama, a iako pomažu junacima u bojevima, opasnije su od običnih vila. Smatra se da štite gore, šume, vode, životinje i biljke, a njihovo najdraže doba godine je proljeće.

Dodatna literatura i izvori