Posvečkar Posvečkar, 04.03.2025., Microsoft_Designer, Autor_P&M

Posvečkari su maleni plamičci koji lebde iznad tla, najčešće zimi ili ljeti, a često su ih smatrali dušama umrlih.

U selima Apatovac i Kunovec ti su fenomeni poznati pod imenom svećurci, koje se opisuje kao spodobe bez glava koje nose svjetlo. Smatralo se da su to duše nemirnih pokojnika, koje se noću pojavljuju kao jezivi plamičci.

U Donjem Mihaljevcu govore o plamičcima mrtvih duša, dok se u Legradu nazivaju svečari i opisuju kao uskrsle duše utopljenika koje u rukama nose svijeće.

U Međimurju su predaje raznolike – spominju se kružeće svečice, lebdeći noćni plamenovi, ali i bezglavi ljudi s upaljenim svijećama umjesto glave. Poznata je priča o čovjeku koji je u zimsko doba vozio sanjke kada su mu se na kola počela penjati tajanstvena svjetla. U strahu je molio, no to ih je samo privuklo još više. Tek kada ih je opsovao i udario bičem, naglo su nestali.

U Podravini postoji predaja o kočijašu koji je noću ugledao duplier, svjetlosnu pojavu nalik lelujavom plamičku. Kada ga je zamolio da mu zapali lulu, svjetlo je prišlo, ali mu je umjesto toga zapalilo brkove. Tu se također spominje posvečkar, vatrena kugla plavičasto-zelenkastog sjaja koja lebdi iznad oranica. Ljudi su je smatrali zlim znakom i izbjegavali mjesta na kojima su je vidjeli. U večernjim satima mogli su se vidjeti i svečori, plameni koji bi iznenada skakali po mraku i mijenjali mjesto.

U Varaždinu postoje priče o svjećicama koje se vide između jedanaest sati navečer i dva ujutro.

U Moslavini se javljaju svećari – misteriozna svjetla, duše umrlih.

U Zadru se čovjeku pojavila duplijera (svijeća od voska) na ramenu. Bila je to duša osuđena na lutanje.

Na Drveniku Malom viđali su se noću svjetla – duše umrle nekrštene djece.

Zaštita

  • Opsovati ih i udariti bičem. Tjera ih kletva, a molitva ih privlači.
Dodatna literatura i izvori

Danijela Križanec-Beganović, Čarobna družba - vjerovanja u nadnaravna bića u Podravini, 2015.

Kristina Trupković, Junaci tradicionalnih priča sjeverozapadne Hrvatske, Diplomski rad, Rijeka, 2017

Lidija Bajuk, Odjeci slavenskoga mita u nematerijalnoj kulturi Međimurja, Doktorski rad,  Zagreb, 2018.

Ines Meštrić, Mitska bića u predajama Bilogore i Podravine, Diplomski rad, Zagreb, 2021.

Marija Bango, Naši pripovedači - dok je ne bilo radija niti televizije, 1984.

Vid Balog, Hrvatsko bajoslovlje, Zagreb, 2011.

Ivan Zvonar: Usmena književnost u Kukuljevićevu Arkivu za povjestnicu jugoslavensku, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, br. 28, 2017., str. 69 – 115

Dražen Kovačević, Moslavačke legende i predaje, Kutina, 2005.

Katarina Lukec, Usmena književnost u Sjevernoj Moslavini i njene funkcije, Diplomski rad, Zagreb, 2017.

Vladimir Ardalić, Vukodlak, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak XIII, Zagreb, 1908.

Mirna Čaleta, Sinkronijska etnografija tradicijske kulture i književnosti u Drveniku Malom i okolici, Diplomski rad, Split, 2024.

https://evarazdin.hr/nasim-krajem/legende-naseg-kraja-marofcani-i-medimurci-pamte-zle-sveckare-87945/

Pojavljuje se: