Za popove (svećenike) ljudi su često vjerovali da posjeduju nadnaravne moći. Smatralo se da pomoću molitvi mogu činiti dobra djela. Vjerovanja u nadnaravne sposobnosti svećenika prisutna su u Europi još od davnina. Smatralo se da su se svećenici borili protiv zlih nadnaravnih bića te da su tijekom mise mogli prepoznati vještice i more.
Na Cresu se vjeruje da „popi“ mogu, pomoću dviju svijeća zapaljenih kraj prozora i zaklinjanja, rastjerati nevrijeme koje su navodno izazvale vještice.
Svećenik Forša Petričić s Brača noću je hodao s malim zvončićem Svete Jelene i okupljao mrtve, sve dok ih ne bi doveo do grobljanskih vrata.
Svećenik Miko s Krka (navodno krsnik) štitio je ljude od vještica i vragova. Jedan štrigun ga je ubio kada je izišao bez ovratnika.
U Poljicama je don Stipan Simunić liječio bolesti i tjerao zle duhove, a poznato je i da je istjerivao vraga.
Dodatna literatura i izvori
Tea Sabol, Usmenoknjiževni zapisi s otoka Cresa i njihova kontekstualizacija, Doktorski rad, Zagreb, 2024.
Frano Ivanišević, Poljica - Narodni život i običaji, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak X, Zagreb, 1905.
Nikola Bonifačić Rožin, Puntarska predaja i puntarske glagoljske matice, Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knjiga 37, Zagreb, 1953.
Jozo Vrkić, VRAŽJA DRUŽBA hrvatske predaje o vilama, vješticama, vrazima i drugim nadnaravnim bićima, Zagreb, 1995.
Maja Bošković-Stulli, Usmene pripovjetke i predaje otoka Brača, 1975.
Monika Turniški, Od terenskog istraživanja do interpretacije, Diplomski rad, Zagreb, 2020.