Iz šuma Gorskog kotara s pojavom mraka izlaze noćni demoni mračnjaki i odvode sve one koji se vani zadrže nakon dopuštenog vremena.
Mračnjaki mogu nauditi malom djetetu ako ostane vani nakon mraka, zbog čega dijete noću plače i dobije proljev. Da bi se utvrdilo je li dijete imalo Mrake, noću su se na krovu ostavljale zamazane pelene. Ako bi ujutro pozelenjele, vjerovalo se da je dijete bilo pod njihovim utjecajem.
U okolici Lovinca navode da je mračnjak visok i crn kao vrag.
Prema predajama iz Turopolja, mračnjak je veliko biće odjeveno u crno koje prekoračuje kuće i ne napada ako ga se ne dira. Po drugim pričama, on je zloduh kojim se plaše djeca.
Zaštita
Ručice zamračenog djeteta namazati čađom tri dana zaredom.
Pregovaranjem“ s vodom iz tri zdenca, u koju se hitnu tri užarena ugljena i šapće „tiha molitva“.
Dodatna literatura i izvori
Svijet kupe/Svijet Kolpe, Putevima priča i bajki iz kraja, Delnice, 2008.
M. Dronjić – R. Šimunović: Fantastična bića lovinačkog kraja Senj. zb. 37, 297-322 (2010.)
Ana Perinić Lewis, Junaci, divovi i patuljci Gorskoga kotara, Karolinom i Lujzijanom do Rijeke, 53. Međunarodna smotra folklora Zagreb, Zagreb, 2019.
Luka Šešo, U potrazi za mogutom ili o mogućim transformacijama jednog tradicijskog vjerovanja, Zagreb, 2022.