Morski čovik je do pupka imao ljudsko tijelo, a od pupka naniže riblje s dva repa. Imao je dugu bradu, dva roga iznad ušiju, velike dojke, široka usta te ruke s četiri prsta. Na trbuhu su se nalazile dvije peraje. Navodno ulovljen na obali Dalmacije.
Prema pisanju The Flying Posta iz 1716. godine, u Cavtatu se pojavilo morsko čudovište visoko 11 stopa, orijaškog tijela i velike, nakazne glave. Hodalo je ispruženih ruku i rikalo toliko glasno da se moglo čuti na udaljenosti od 10 kilometara.
Na Hvaru su se neki ribari zaklinjali da su ga čuli kako govori poput čovjeka. Nazivali su ga morski čovik, morski međed, morski čovjek i orso marino. Morski čovik volio se sunčati na predjelu između Ivan Dolca i Zavale, a taj se lokalitet i danas naziva „Medvid bod“.
U Ivan Dolcu postoji predaja o nastanku morskog čovika. Zao i naprasit čovjek pecao je ribu s obale. Kako je lov bio bezuspješan, počeo je grozno psovati Boga. Bog ga je bacio u more i pretvorio u morskog čovika.
Zaštita
- Čuvati djecu kod kupanja.
Dodatna literatura i izvori
Antun Ilija Carić, Narodna vjerovanja u Dalmaciji, Sarajevo, 1897.
Maja Bošković-Stulli, Usmene pripovijetke i predaje otoka Brača, 1975.
Suzana Marjanić, Od anatolijske boginje ptice grabljivice preko starogrčkih sirena do morskih djevica u hrvatskim usmenim predajama , Zagreb, 2012.
https://visitjelsa.hr/hr/609/romanticari-i-tragaci-za-mitskim-bicima-i-legendama/