Morana je slavenska boginja zime i smrti, a njezino ime povezuje se s praindoeuropskim korijenom mara, što znači "umrijeti". Smatrana je donosiocem hladnoće, snijega i smrti te je u ledenom dobu služila moćnom divu Leđanu, zamrzavajući sav živi svijet.
Morana se prikazivala u dva lika – kao prekrasna djevojka crne kose i blijede puti s vučjim očnjacima i kandžama ili kao ružna starica zimi. Letjela je na metli ili plovila na ljusci jajeta, a vjerovalo se da uživa nanositi patnju ljudima.
S dolaskom proljeća njezina snaga je slabila, a tada bi se pojavljivala kao zavodljiva djevojka bijele kose, donoseći mladim muškarcima ljubav, ali i beskrajnu tugu. Slaveni su je nastojali umilostiviti pogrebnim ritualima i zaštitnim amajlijama poput bijelog luka, bosiljka i cerove mladice.
U nekim slavenskim krajevima postojao je običaj spaljivanja njezine lutke u proljeće, označavajući kraj zime i njezine vladavine. Ovaj se običaj održao do danas u obliku maškara u Dalmaciji.
U Velebitskom podgorju na Pokladni četvrtak svetkovala se smrt Morane, odnosno Babe Zime. Slamnata lutka bacala se u more uz pjesmicu: ‘Moranu odvedosmo, Vesnu dovedosmo. U jurjevskoj pjesmi iz Turopolja spominje se Mara (Morana).
Zaštita
- Napraviti lutku Morane i baciti je u rijeku.
Dodatna literatura i izvori
https://hr.wikipedia.org/wiki/Morana_(mitologija)
Sanja Kolenko, Elementi slavenske mitologije u suvremenoj hrvatskoj dječjoj književnosti, Diplomski rad, Zagreb, 2017.
Mira Trošelj, Elementi pretkršćanskih vjerovanja u toponimiji južnog i jugoistočnog Velebita, Studia mythologica Slavica, 2023.
Mislav Ježić, Božice u vedskim hvalopjevima: zemlja, rijeka, zora i riječ i slavenske usporednice, Zagreb, 2013.
Mislav Ježić, Tomo Vinšćak, voditelj projekta Sakralna interpretacija krajobraza, i suradnici na projektu Radoslav Katičić i Vitomir Belaj, Mit, vjerovanje i prostor, Zagreb, 2024.