Macmalić izgleda kao vragolasti dječak u plavim hlačicama i s crvenom kapom na glavi. Ovisno o predaji, može biti i dobar i zao. Na malom prostoru Cresa predaje o njemu vrlo su različite: od toga da je dobar duh šume, biće koje pomaže ljudima, do toga da se opisuje kao demon ili vrag.
Na tom istom prostoru i njegov se izgled znatno razlikuje. Neki kažu da je bio crn, nečist, da je imao rogove, dok ga drugi opisuju kao malenog i lijepog čovjeka. U nekim pričama pomaže ribarima pokazujući im mjesta na kojima ima ribe, za što mu oni ostavljaju dio ulova, dok drugdje baca kamenje na ljude.
Najčešće se pričalo da su radili nepodopštine, ali ne i istinski zla djela.
Mamalića su na Krku držali u kući. Za tanjur makarona davao bi tanjur cekina. Bio je mali, s crvenom kapicom i roščićima. Priča se da je rado plesao.
Sličan lik pojavljuje se duž cijele obale. Prema nekim tumačenjima, podrijetlo vuče iz Italije, od riječi „mazzamoriello“. Slični ili istovjetni likovi su malik i tintilin, koji se pojavljuju uz obalu. Nadnaravna bića sličnih karakteristika postoje i u središnjoj Hrvatskoj, poznata kao „mali s crvenom kapicom“ (Bilogora, Podravina).
Dodatna literatura i izvori
Tea Sabol, Usmenoknjiževni zapisi s otoka Cresa i njihova kontekstualizacija, Doktorski rad, Zagreb, 2024.
Andrija Bartulin, Cres, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak III, Zagreb, 1898.
Marko Dragić, Poetika i povijest hrvatske usmene književnosti, Split, 2008.
Vanda Babić & Danijela Danilović, Demonološki zapisi i oblici u zborniku za narodni život i običaje južnih slavena (i), Lingua Montenegrina, god. VI/1, br. 11, Podgorica, 2013.
Maja Bošković-Stulli, Istarske narodne priče, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, 1959.