Predaje o kukavici rasprostranjene su po cijeloj Hrvatskoj. Najčešće se pripovijeda da, koliko se puta kukavica oglasi, toliko godina života čovjeku preostaje.
U Zdenčacu se vjeruje da će onaj tko čuje kukavicu natašte cijelu godinu biti nesretan. U Pregradi, ako gazdarica čuje kukavicu natašte, sir će joj se pokvariti. U Velikoj Pašijani onaj tko čuje kukavicu natašte ne smije joj se rugati, jer ona tada kune djecu. U Rokovcima vjeruju da će onaj tko je prvi put čuje, a ima novca u džepu, biti sretan. U selu Oblaj pripovijedaju da, kada kukavicu čuješ prvi put, treba viknuti tri puta: „Više ptica nego zmija plazarica“. U Lukovdolu je, kada se kukavica prvi put čuje, dobro tri puta poljubiti zemlju. U Kijevu je loš znak kada kukavica zakuka blizu kuće.
U Lipovom Polju onaj tko čuje kukavicu izjutra, a nije ništa jeo, bit će cijelu godinu gladan i smrdjet će mu usta čitavu godinu.
Dodatna literatura i izvori
Ante Jurić-Arambašić, Kijevo, Narodni život i tradicijska kultura, Zbornik za narodni život i običaje, Knjiga 54, Zagreb, 2000.
Frano Ivanišević, Poljica - Narodni život i običaji, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak X, Zagreb, 1905.
Josip Jedvaj, Gatanja i čaranja, Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, Knjiga XXVII., Zagreb, 1929 - 1930.
Josip Lovretić, Otok, Pretisak - Vinkovci, 1990.
Maja Pasarić, Uloga životinja u predodžbama o smrti i zagrobnom životu u Hrvatskoj etnografskoj građi, Kroatologija 1(2010)1: 213–227, Zagreb, 2010.
Miloš Đ. Škarič, Gatane, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak XVI, Zagreb, 1911.
Nike Balarin, Gatane na Grudi, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak VI, Zagreb, 1901.
Vladimir Ardalić, Bukovica: narodni život i običaj, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak VII, Zagreb, 1902.
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak I, Zagreb, 1896.