Kuga je strašna žena, obučena najčešće u crno i sa srpom u ruci. Često je opisana s životinjskim nogama. Donosi smrt, kosi redom i bogate i siromašne, staro i mlado. Opisi se znatno razlikuju ovisno o regiji.
U prošlim vremenima, ljudi su stražarili pred selima, pucali iz pušaka i pokušavali spriječiti njezin dolazak. Ljudi su je čak zvali "kuma" kako bi je smirili i izbjegli njezinu srdžbu. Kada kuga hara, ljudi bježe, a tko je zatečen, mora nositi Kugu na leđima. Ne može ona zajašiti osobu dok joj se ne stavi zelena grančica, jer je njeno sedlo zeleno. U početku je lagana poput pera, no ubrzo postaje teža, kao olovo.
U Poljicama kugu opisuju kao crnu strašnu ženetinu. U Povljima je sveti Ivan štapom istukao i potjerao kugu. U Makarskoj je kuga opisana kao visoka žena, zelenih očiju, zamršene kose, dugog nosa, žutog, naboranog lica, a njene grudi su crne i tako duge da ih, dok putuje, svaki put prebaci preko svog ramena.
U Ivanić-Gradu pričaju da je kuga u licu nakazna, izjedena rakom, a jedna noga joj je kravlja. Kada naiđe na dobar plijen, počne pjevati, inače jauče. U Slavoniji (Otok) kažu da kuga izgleda kao svaka druga žena, osim što ima kozje noge i četiri prsta bez noktiju na rukama. U Retkovcima pričaju da se kuga ne razlikuje od drugih žena, osim po kozjim papcima na nogama.
U Karlovcu su se kuge bojali više nego bilo koje druge pošasti. Kuga ovdje liči na ružnu djevojku s kopitima umjesto nogu. U Stupničkom kraju opisuju kugu kao visoku i mršavu ženu. Kuga se ovdje više voli gostiti u gradu nego na selu, jer su tamo ljudi deblji. U Loboru kugu zamišljaju kao šareno prase.
U Varaždinu postoji neobična predaja o kugi: ona svake godine obilazi svijet, pa ako nađe mrtvaca koji je imao smrtni grijeh i nije se ispovijedao, srce mu pretvara u prah. Taj prah se razleti, i tko god ga udahne, oboli. Ovdje se spominje kuga s tri noge.
U Remetama, u okolici Zagreba, kuga se prvobitno pojavila u obliku lozove grane – trte. U Zagrebu se kuga zaustavila kraj crkvice svetog razbojnika Dizme na početku Nove vesi, jer se preplašila razbojnika na vješalima.
Zaštita
- Ogrlica od češnjaka koja se nosi oko vrata
- Jesti borovicu ili češnjak,
- Ponekad pucnjava iz pušaka otjera kugu.
- Kugi se tepa „kuma“ da se ne naljuti.
- Podmitit je sirom, slaninom s kruhom na raskršću ili prozoru.
- Ostaviti joj mlijeko
Dodatna literatura i izvori
Jozo Vrkić, VRAŽJA DRUŽBA hrvatske predaje o vilama, vješticama, vrazima i drugim nadnaravnim bićima, Zagreb, 1995.
Maja Bošković-Stulli, Usmene pripovjetke i predaje otoka Brača, 1975
Ivan Zvonar: Usmena književnost u Kukuljevićevu Arkivu za povjestnicu jugoslavensku, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, br. 28, 2017., str. 69 – 115
Vid Balog, Hrvatsko bajoslovlje, Zagreb, 2011.
Maja Bošković-Stulli, Narodne pripovijetke, Zagreb, 1963.
Ljiljana Marks, Hrvatske narodne pripovijetke, Vinkovci, 1998.
Ljiljana Marks, Vekivečni Zagreb, Zagrebačke priče i predaje, Zagreb, 1994.
Vanda Babić & Danijela Danilović, Demonološki zapisi i oblici u zborniku za narodni život i običaje južnih slavena (i), Lingua Montenegrina, god. VI/1, br. 11, Podgorica, 2013.
Daria Matošić, Demonološka bića u hrvatskoj tradicijskoj kulturi, Diplomski rad, Split, 2014.
Tomislav Đurić, Legende puka hrvatskoga 3, Samobor, 2007.
Mirela Furlan, Varaždinske usmene pripovijetke u Valjavčevoj zbirci, Rijeka, 2016.
Josip Lovretić, Otok, Pretisak - Vinkovci, 1990.
Josip Kotarski, Lobor, Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, Knjiga XXIII., Zagreb, 1918.
Frano Ivanišević, Poljica - Narodni život i običaji, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak X, Zagreb, 1905.
Ivan Filaković, Vjerovana, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak X, Zagreb, 1905.
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak I, Zagreb, 1896.