Jagar je naziv za male lovce koji su se pojavljivali u šumama. Čulo se štektanje njihovih pasa i lovački rogovi, a oni su se kretali nečujno kroz grmlje, bez ostavljanja tragova. Obučeni u zeleno, s puškama ili, prema nekim pričama, lukovima, bili su visoki do ramena odraslog čovjeka. U trku su stalno udarali dlanom o dlan, stvarajući zvukove koji su plašili divljač. Stalno su bili u pokretu, rijetko su razgovarali s ljudima, a susret s njima bio je neugodan.
Mali lovci viđeni su u različita godišnja doba, osobito u jesen, ali nisu ostavljali štetu na usjevima. Često su bili opasni za krivolovce ili one koji su zlostavljali životinje. Pratili su ih psi, maleni ali glasni, čiji je lavež bio čujan na velikoj udaljenosti. Njihov dolazak mogao se naslutiti kroz šum lišća na tlu. Prema pričama, mali lovci su se u Bilogori pojavljivali sve do kraja 19. stoljeća, a posljednji su put zabilježeni nakon Prvog svjetskog rata. Susreti s njima nisu bili uvijek ugodni.
U okolici Zagreba se spominju priča o šumskom jageru u željeznom odijelu.
Zaštita
Sklonite se, susret s njima je neugodan.
Dodatna literatura i izvori
Zvonko Lovrenčević, Mitološke predaje Bilo – gore, Narodna umjetnost : hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, Vol. 7 No. 1, Zagreb, 1970.
Ljiljana Marks, Vekivečni Zagreb, Zagrebačke priče i predaje, Zagreb, 1994.
Milan Lang, Samobor narodni život i običaji, Pretisak - Samobor, 2009.
Katarina Lukec, Usmena književnost u Sjevernoj Moslavini i njene funkcije, Diplomski rad, Zagreb, 2017.
Zdenko Bašić, Sjeverozapadni vjetar, Zagreb, 2012.
https://www.ief.hr/novosti/povodom-jurjeva/
https://narodni.net/poznate-nepoznate-legende-zagrebu-okolici/