Pojava određenih ptica, poput gavrana, svrake i vrane, u blizini kuće – bilo na prozoru, stablu ili krovu – smatrala se zloslutnim znakom koji najavljuje smrt nekoga iz te ili susjedne kuće. Njihovo glasanje često se tumačilo kao razumljivi jezični znakovi, dok je njihova prisutnost bila povezana s dušama mrtvih i nadnaravnim silama.
Mitovi o gavranu kao glasniku smrti prisutni su i u biblijskim i narodnim predajama. Prema priči iz Poljica, zapisanoj u 19. stoljeću, gavran je kažnjen od Boga zbog svog postupka tijekom Velikog potopa – kada ga je Noa poslao da ispita povlači li se voda, gavran je naišao na mrtvog čovjeka, pojeo njegovo meso i donio Noji njegovu ruku. Zbog toga mu je Bog odredio kaznu da tijekom tri ljetna mjeseca ne pije vode.
Dodatna literatura i izvori
Ivo Jardas, Kastavština, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena 39, Zagreb, 1957.
Ante Jurić-Arambašić, Kijevo, Narodni život i tradicijska kultura, Zbornik za narodni život i običaje, Knjiga 54, Zagreb, 2000.
Frano Ivanišević, Poljica - Narodni život i običaji, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak X, Zagreb, 1905.
Maja Pasarić, Uloga životinja u predodžbama o smrti i zagrobnom životu u Hrvatskoj etnografskoj građi, Kroatologija 1(2010)1: 213–227, Zagreb, 2010.
Miloš Đ. Škarič, Gatane, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak XVI, Zagreb, 1911.
Rudolf Strohal, Iz stare glagolske proze, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak XIX, Zagreb, 1914.
Vladimir Mrakovčić, Životni običaji u Puntu (Otok Krk), Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena 33, Zagreb, 1949.
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Svezak I, Zagreb, 1896.