Čarobnjak/čarobnica (lat. magus) je osoba koja je inicirana u okultna znanja i provodi ih u praksi.
U Hrvatskoj je pojam čarobnice često izjednačavan s vješticom, ali to nisu identični pojmovi. Pojam vještice uvijek je vezan uz zlo, dok čarobnjak/čarobnica ne mora nužno biti nešto zlo. Crkva je od samih početaka čarobnjaštvu pripisivala demonski karakter te ga smatra rezultatom suradnje čovjeka sa zlim anđelima, odnosno demonima.
U Hrvatskoj u 14. stoljeću čak sedam statuta obalnih gradova sadrži odredbe o zločinu čarobnjaštva, a to su: brački, splitski, trogirski, skradinski, rapski, hvarski i krčki. Riječi statut iz 1530. propisuje posebnu kaznu ako osoba „navedene čarolije čini ili dade činiti u ljubavne svrhe“. Splitski statut navodi: „Isto tako određeno je i naređeno da se nijedna osoba ne drzne baviti čarobnjaštvom ili vračanjem niti (kome) pomagati pri tome.“
Dodatna literatura i izvori
Kosana Jovanović – Julija Trstenjak, Incantatrix, fattucchiera, višćica, čarobnica, vražarica, čarnica – percepcija vještica u srednjeme i ranome novom vijeku, 2017.
Silvio Braica, Pojmovnik hrvatske etnografije i etnologije, Ethnologica Dalmatica Vol 8, Split, 1999.
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji, Zagreb, 1846.
Katarina Lukec, Usmena književnost u Sjevernoj Moslavini i njene funkcije, Diplomski rad, Zagreb, 2017.
Marijan Stojković, Historijski prilozi etnografiji Hrvata, Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knjiga 37, Zagreb, 1953.
Božidar Širola, Novalja na Pagu, Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, Knjiga XXXI., Svezak 2, Zagreb, 1938.
Ante Jurić-Arambašić, Kijevo, Narodni život i tradicijska kultura, Zbornik za narodni život i običaje, Knjiga 54, Zagreb, 2000.
Deniver Vukelić, Utjecaj magijskih predodžaba na oblikovanje hrvatskoga kulturnoga identiteta, Doktorski rad, Zagreb, 2018.
https://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Carobnjak