Car Dioklecijan rođen je u Saloni, a vladao je od 284. do 305. godine. Odrekao se vlasti i povukao u svoj ljetnikovac, danas slavnu Dioklecijanovu palaču. Proveo je posljednji, najveći i najkrvaviji progon kršćana u Rimskom Carstvu. Nakon njegove smrti o njemu je nastao velik broj narodnih predaja. Spada u skupinu nakaznih vladara koji se pojavljuju u narodnim pričama u Hrvatskoj, među kojima su najpoznatiji Trajan, Dioklecijan, Norin i Pasoglav.
O njegovu izgledu postoji velik broj različitih opisa: imao je magareće uši, rogove poput jarčevih i glavu poput praseta; konjsku glavu, magareće uši i puranove oči; magareće uši, kozju bradu, praseću njušku i volovske rogove te niz drugih sličnih obilježja.
Jedna od priča o caru Dioklecijanu glasi: car Dioklecijan dao bi pogubiti svakog brijača koji bi ga brijao kako nitko ne bi saznao kakvu ima glavu. Uši su mu bile poput prasčevih, a glava magareća. Jednom je na red došao jedinac siromašne majke. Žalosna zbog sina, majka ga isprati pogačom umiješanom vlastitim mlijekom i reče mu da je jede dok bude brijao cara.
Car je osjetio miris pogače i upitao što jede. Kad je doznao da je umiješena majčinim mlijekom, reče: „Mi smo braća“, te mu obeća život, ali pod uvjetom da nikome ne otkrije njegovu tajnu. Ako je ne bude mogao zadržati, neka je kaže zemlji.
Brijač ipak nije mogao šutjeti pa se prignuo zemlji i povjerio joj tajnu. Na tom je mjestu izrasla zova od koje su djeca napravila svirale. Kad bi zasvirala, svirale bi otkrivale: „U našega cara Dioklecijana prašče uši, a tovarova glava.“
Postoji iznimno mnogo inačica ove priče.
Osim toga, caru Dioklecijanu pripisuju se i čudotvorne moći. U Broćancu postoji predaja o Dioklecijanovoj kiši. Prema toj predaji, Dioklecijan je rasprostirao veliko platno nad Solinom te preko njega vodio vodu iz vrela rijeke Jadro do Solinskoga polja. Druga predaja govori da je Dioklecijan mogao stvarati kišu tako da bi kopljem probadao bivolsku kožu ili bi načinio nebo od mjedi s mnogo rupica kroz koje bi natapao zemlju.
Postoje i predaje da je imao podzemni prolaz između Splita i Solina, a u drugoj inačici između Čitluka i Splita, kojim je hodao kako ga nitko ne bi vidio.
Predaje o Dioklecijanu vezane su uz okolicu Splita i Dalmatinsku zagoru. Jedna je predaja zabilježena u Lici, gdje se spominje car Tiklijan.
Zaštita
Ispeći caru pogaču s majčinim mlijekom
Dodatna literatura i izvori
Maja Bošković-Stulli, Narodna predaja o vladarevoj tajni, Zagreb, 1967.
Marijana Ljubić, Tematski svijet hrvatskih povijesnih predaja, Diplomski rad, Split, 2020.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Dioklecijan
