U narodnim vjerovanjima Bura se često prikazuje u liku mlade djevojke. Petar Zoranić u Planinama bilježi legendu o Buri kao plemenitoj, ali oholoj djevojci. Odbijala je prosce i hvalila svoju ljepotu, čak tvrdeći da je ljepša od besmrtnih vila. Zbog te oholosti, Bog ju je kaznio gromom i bacio u pakao. Od tada, svaki put kad neka žena sagriješi ohološću, ona uzdahne, a iz njezinih uzdaha nastaje snažan i hladan vjetar – bura.
Prema drugoj legendi, Bura je nesretna djevojka koja se muči i ranjava po krovovima i drveću kada netko opsuje vjetar. Za osvetu može poslati iskru iz dimnjaka i zapaliti kuću. Zato se buru nikada nije smjelo psovati.
Treća priča opisuje je kao božicu suhog, nesnosnog primorskog vjetra. Nazivana Bura, Burica, Burka ili Liburana, ona burka valove i razgoni oblake.
Priče o Buri se javljaju uz obalu Jadranu, a posebno su zabilježene u Kastvu, Paklenici i Turnju (kraj Biograda).
U Samoboru je zabilježena priča "Vrabac i bura", u kojoj je vrabac nadmudrio buru.
Boria (Borija) je navodno bila božica bure koju su posebno štovali Histri (Iliri).
Zaštita
Ne smije se psovati buru.
Dodatna literatura i izvori
Jozo Vrkić, VRAŽJA DRUŽBA hrvatske predaje o vilama, vješticama, vrazima i drugim nadnaravnim bićima, Zagreb, 1995.
Ivo Jardas, Kastavština, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena 39, Zagreb, 1957.
Milan Lang, Samobor narodni život i običaji, Pretisak - Samobor, 2009.
https://www.privlaka-tz.hr/hr/privlaka/zanimljivosti-legende#ScrollPage01