Gatanje o smrti često se temeljilo na ponašanju "božjeg voleka", odnosno bubamare. Njezin naziv potječe od riječi blago, što označava životinju pripisanu Bogu. Djevojke i djeca iz Samobora bacali bi bubamaru u zrak i izgovarali: "Božji volek, pokaži mi moj grobek." Vjerovalo se da smjer njezina leta otkriva mjesto njihova budućeg groba (Lang 1992.: 50).
U Prigorju se u ovoj vrsti gatanja isprepliću teme ženidbe i smrti. Djevojke bi promatrale kamo će bubamara poletjeti s njihova dlana – ako odleti u nekom smjeru, vjerovalo se da će i one poći za svojim budućim mužem. No, ako sleti na zemlju, to je nagovještavalo njihovu smrt.
Predaje o božjem voleku su prisutne u Samoboru, Prigorju, Blatu na Mljetu i Kobiljači.
Dodatna literatura i izvori
Maja Pasarić, Uloga životinja u predodžbama o smrti i zagrobnom životu u Hrvatskoj etnografskoj građi, Kroatologija 1(2010)1: 213–227, Zagreb, 2010.
Tomislav M. Macan, Čaranje i gatanje (Blato na Mljetu), Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, Knjiga XXVIII., Svezak 2, Zagreb, 1932.
Petra Musulin, Stari običaji, usmene priče, zagonetke i vjerovanja na području doline Neretve, Završni rad, Split, 2021.