Brubanjski ili nakazni ban živio je na gradini Brubno na Baniji. Spominje ga Maja Bošković-Stulli u svojem djelu „Narodna predaja o vladarevoj tajni“. Spada u skupinu nakaznih vladara koji se javljaju u narodnim pričama u Hrvatskoj, među kojima su najpoznatiji Trajan, Dioklecijan, Norin i Pasoglav.
Ban je navodno imao lavlju glavu, bradu kao jarac i zube kao vepar, mada se javljaju i druge inačice njegova izgleda: svinjska glava, kozji rogovi te jelenje ili kozje noge.
Kao i u sličnim pričama, ban ubija svakoga tko bi ga došao obrijati.Tada dolazi mladić kojemu je majka ispekla pogaču (kolačić) s majčinim mlijekom. Banu pogača zamiriše i on je kuša. Nakon toga mladića nije mogao pogubiti jer su postali pobratimi. Ban ga pusti uz uvjet da nikome ne smije govoriti o njegovoj nakaznosti.Mladić ipak nije izdržao i svoju tajnu ispričao je zemlji. Na tom mjestu izrasla je biljka od koje su pastiri napravili sviralo. Takvo bi sviralo odavalo banovu tajnu.
Postoji mnogo različitih završetaka ove priče. U jednom od zanimljivijih ban je zajahao zmaja, otišao do sela Joševice i ondje propao u zemlju. Na tom je mjestu potom nastalo jezero.
Na graničnom području Banije u Hrvatskoj i susjedne Bosanske krajine postoji čvor predaja o nakaznom vladaru. Priče o brubanjskom banu nalazimo samo na Baniji, u okolici mjesta Brubno. Neki ga kazivači iz sela Maja smještaju u svoje obližnje gradine i nazivaju ga „ban Švraka“.
Zaštita
Ispeći banu pogaču s majčinim mlijekom.
Dodatna literatura i izvori
Maja Bošković-Stulli, Narodna predaja o vladarevoj tajni, Zagreb, 1967.