Bjelobog je slavensko božanstvo čije ime potječe od riječi "bijeli" i "bog". Iako se njegovo postojanje temelji uglavnom na novijim folklornim zapisima iz 19. stoljeća, tragovi njegova imena pronađeni su u toponimima poput Bělbožice u Češkoj i Bialobože u Poljskoj, često u paru s Crnobogom, što podržava dualističku teoriju. Njemački svećenik Helmold spominje slavenski dualizam u 12. stoljeću, ali Bjelobog se ne spominje izravno, što dovodi do sumnje da je riječ o interpretaciji. Bjelobog se prikazivao kao starac s bijelom bradom i ogrtačem, koji vodi ljude i nagrađuje svoje štovaoce zlatom.
Neki znanstvenici smatraju da je Bjelobog proizvod judeo-kršćanskog utjecaja, dok drugi vjeruju da je njegov korijen u ranijim dualističkim vjerovanjima, poput perzijskog utjecaja (Ormuzd i Ahriman). Bjelobog se češće spominje među zapadnim i baltičkim Slavenima, dok je južnim Slavenima manje poznat. Zamišljan je kao apstraktno božanstvo svjetlosti i dobra, koje pomaže ljudima u teškim situacijama, poput zalutalih putnika ili seljaka na njivi. Iako je njegova uloga u mitologiji nejasna, ostaje važan simbol svjetlosti i dobrote, slično nordijskom Baldu ili drugim solarnim božanstvima.
U Novalji na Pagu postoji mišljenje da je na Rtiću izvan mjesta postojalo Bjelbogovo svetište.
Stanište Bjelboga je bilo kod Rijeke na Sušaku.
U Senju na mjestu crkva Majke Božje na Artu je nekada bilo mjesto Bjelbogova oltara.
Dodatna literatura i izvori
Nikola Crnković, Vjera i svetišta starih Hrvata, Novi putovi istraživanja, Stručni članak, Novalja
https://sh.wikipedia.org/wiki/Bjelobog
https://www.starisloveni.com/Belobog.html