Bahor je starinski naziv za čovjeka koji se bavi vračanjem, bajanjem i drugim magijskim postupcima. Riječ je povezana s glagolom bahoriti, koji znači čarati, bajati ili vračati. Bahorica označava ženu iscjeliteljicu ili bajateljicu, a bahorija samu magijsku praksu, bajalicu ili urokljivu čaroliju.
Bahor nije nužno samo osoba koja liječi čarolijom. Njegova se sposobnost može odnositi na različite oblike narodnog znanja: vračanje, proricanje, liječenje, bajanje i poznavanje tajanstvenih sila.
Bahori i bahorice djeluju kao pučki liječnici i zaštitnici zajednice: oni posjeduju tajna znanja kojima skidaju uroke (čini ili štrigarije) koje su na ljude, djecu ili stoku bacile zlonamjerne štrige. Liječe izgovaranjem bajalica (tzv. bahora ili bahorija), šaputanjem tajnih formula i uporabom ljekovitog bilja.
S druge strane, budući da vladaju tajnim silama koje običnim ljudima nisu dostupne, u pojedinim se predajama na bahora gledalo s oprezom i strahopoštovanjem. Za razliku od štriga koje se u istarskim pričama gotovo isključivo povezuju sa zlom i rušilačkim djelovanjem, bahor nije zao.
Bahor se ponegdje navodi kao naziv za „čarobnjaka, vještaka“.
Bahori su prisutni u Istri. Luka Ilić Oriovčanin u Otoku spominje pojmove bahorenja i bajanja u kontekstu hrvatske tradicijske medicine i magije 19. stoljeća. Bahornica se spominje u Poljicama.
Dodatna literatura i izvori
Maja Bošković-Stulli, Istarske narodne priče, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, 1959.
Svenka Savić, Marijana Čanak, Veronika Mitro, Gordana Štasni, Rod i jezik, Novi Sad, 2009.
Deniver Vukelić, Utjecaj magijskih predodžaba na oblikovanje hrvatskoga kulturnoga identiteta, Doktorski rad, Zagreb, 2018.